Oni o nama

mržnja-strah

Vjerujem u onu tihu većinu "normalnih" ljudi, neovisno o strani kojoj svojim uvjerenjima pripadaju. Vjerujem da je moguće pokrenuti dijalog jer je dijalog jedino što će spriječiti da neki tamo bijesni ljudi u nekom posve pogrešnom trenutku uzmu palicu i naprave ono što bijesni ljudi s palicama vole raditi.

Pokušavam zamisliti nekog imaginarnog povjesničara koji će, tamo negdje 2313. godine pisati kroniku današnjih događaja. Mlada demokracija, friško izašla iz rata, u pokušaju da konačno izađe iz tranzicijskih previranja, na svoj se osebujan način suočila s najgorom ekonomskom krizom koja je pogodila svijet: tako da je iz petnih žila uprla dati odgovor na pitanje što je zapravo brak. Zvuči kao šala, ali nije: uprlo se mijenjati Ustav, zajapurili su se političari, vjerski vođe, javne osobe, sportaši... Postoji li osoba koja proteklih tjedana nije raspravljala o tome treba li u Ustav uklesati da je brak zajednica muškarca i žene ili ne, voljela bih je upoznati. Sigurna sam da je dosegla nepoznatu mi razinu zena.

Stanje redovno


I sve bi ovo, zapravo, bilo nešto posve obično u Hrvatskoj: u isto vrijeme dok polovina mladih nema posao i dok HZZ iz mjeseca u mjesec objavljuje novu rekordnu nezaposlenost, mi ćemo se posvađati oko toga što to brak jest ili nije. Daleko od toga da je to trivijalno pitanje – to je pitanje ljudskih i građanskih prava, to je pitanje tolerancije i prihvaćanja, to je pitanje razvijenosti ili nerazvijenosti društva, odnosno njegove sposobnosti da ne diskriminira niti po jednoj osnovi. I daleko od toga da o tom pitanju – koliko god ono meni bilo samorazumljivo jer istinski vjerujem da davanjem prava drugome ne dokidam ista ta prava sebi – ne treba razgovarati. To je tema na kojoj se koplja lome u bitno razvijenijim demokracijama od naše. Naizgled, stanje redovno. Imamo temu oko koje ćemo se podijeliti u dva tabora, čvrsto ukopati u svoje stavove i iz dana u dan urlati jedni na druge oko toga što jest, a što nije ispravno.

Jezivost komentara


Naizgled. Jer čitava ova "javna rasprava" (namjerno stavljam u navodnike jer jedino što iza te sintagme stoji jest činjenica da je vrlo javna; rasprava bi podrazumijevala bar temeljno uvažavanje sugovornika) iz dana u dan eskalira u neviđenu agresiju. Jezivost komentara na portalima već je opće mjesto, ali ne pamtim kad sam s tolikim užasom čitala o "pederčinama", "smradovima", "bolesnicima". Ne sjećam se da sam čitala otvorene pozive na premlaćivanje, nimalo nježne najave o tome da će "opet raditi palice", da ne nabrajam sad sve predivne epitete koji su izašli na vidjelo. Za to postoji samo jedna riječ: mržnja. I donekle je, eto, razumijem: u državi bez perspektive, bez dobrih vijesti, bez pozitivnih pomaka uvijek se izlaz pronađe u slijepom bijesu. Kad već ne možeš biti bijesan na činjenicu što si se, ne svojom voljom, rodio na toj kombinaciji meridijana i paralela, sigurno možeš biti bijesan na one koji su s druge strane te imaginarne granice tvojeg svijeta: na druge narode, na bjelosvjetske urote, na strance, imigrante, došljake, te čudne ljude koji vole dugine boje... popis je zapravo beskrajan. I znam da će sad oni koji podržavaju to slavno referendumsko pitanje reći da oni nikoga ne mrze, ali posljedice njihovih djela i njihovih riječi upravo su to: pogonsko gorivo za mržnju koja bi – a iskreno se nadam da neće – mogla završiti nasiljem. Pišem to s punom odgovornošću jer dijaloga, pravog dijaloga bez strasti i bez velikih riječi (a Ustav jest velika riječ i promjena Ustava jest velika stvar), zapravo, nema. Tko će ga, uostalom, povesti? Političari koji pravog autoriteta, osim medijskog prostora, zapravo, nemaju? Vjerski vođe koji se drže po strani dok se u ime nekih ideala skupljaju potpisi i prijeti palicama?

Mržnja ne bira


Vjerujem u onu tihu većinu "normalnih" ljudi, neovisno o strani kojoj svojim uvjerenjima pripadaju. Vjerujem da je moguće pokrenuti dijalog jer je dijalog jedino što će spriječiti da neki tamo bijesni ljudi u nekom posve pogrešnom trenutku uzmu palicu i naprave ono što bijesni ljudi s palicama vole raditi. Vjerujem da je dijalog, pravi dijalog, istinski potrebna stvar i da moramo početi razgovarati prije nego nam mržnja stvarno pomuti pamet. Jer mržnja je slijepa stvar. Kad ovako podivlja, ne mrzimo nekog s imenom i prezimenom samo zato što je – u ovom konkretnom slučaju – muškarac koji voli drugog muškarca ili žena koja voli drugu ženu. Mrzimo ideju, mrzimo koncept onog što taj neimenovani netko predstavlja. Ili, s druge strane, mrzimo nečiju ideju, mrzimo nečiju vjeru, mrzimo ponekad i samu činjenicu da stoji za nekim štandom i iz svojih razloga – bili oni pravi ili krivi – sakuplja potpise. Mržnja je slijepa, mržnja ne bira. I onda je stvarno lako prijeći tu granicu i posegnuti za palicom ili pustiti šaci da poleti. Ne udaraš osobu. Ne lupaš po čovjeku koji se nekako zove, koji je nečiji sin ili kćer, nečiji prijatelj, netko s osobnom poviješću, netko u čijem bi se društvu – da su okolnosti samo malo drugačije – možda sasvim lijepo smijao. I možda bi te taj netko tko se našao s druge strane lijepo i ljudski razumio, podržao, pomogao. Lupaš po ideji, po onome što on predstavlja, a što nekako podriva temelje tvojeg svijeta.

Vjerojatno ćemo uskoro zaboraviti sve, ali...


I zaboravljamo onda, kad se mržnja razmaše, da smo s obje strane te imaginarne granice vrlo slični. I jedni i drugi želimo dobar posao, želimo voljeti i biti voljeni, želimo prijatelje, želimo svoju dozu zabave i razbibrige, želimo se smijati, želimo biti shvaćeni i prihvaćeni. To bi, možda, trebala biti polazišna točka svih razgovora, neovisno o strani koju zauzimamo. S druge je strane netko tko samo razmišlja drugačije od nas. Ili voli drugačije od nas. Ali taj bi netko, kad bismo ga pitali, svoje težnje i želje vjerojatno opisao jednako kao što bismo ih opisali mi: mir, ljubav, sigurnost, zadovoljstvo. I taj netko samo o toj jednoj stvari misli drugačije.

Još je jedan razlog zašto me ova mržnja plaši, iako ne bi trebala: ja sam heteroseksualna žena u stabilnom braku i kako se god taj brak definirao, danas ili u budućnosti, vjerojatno ću potpasti u tu definiciju i malo je vjerojatno da ću se ikad naći diskriminirana, da će mi se ikad zapriječiti kontakt sa suprugom ili da će itko ikad potegnuti imovinska pitanja. A taj je razlog što se u ovom suludom divljanju, kojem kao promatrač svjedočim, gleda vrlo kratkovidno: da, istina je, cijeli će se ovaj cirkus ispuhati kao što su se ispuhali brojni slični cirkusi dosad. Da, vjerojatno ćemo za koji mjesec zaboraviti i na štandove, i na potpise, i na izrečene uvrede, i na prijetnje. Ali mržnja je, kao što sam rekla, slijepa stvar. I djeca koja danas odrastaju svjedoče upravo bijesu i mržnji. Oni su normalan dio naše svakodnevice, pa će ih ta djeca i prihvatiti kao normalne. Ako nas je išta povijest trebala naučiti, trebala nas je naučiti da mržnja truje budućnost upravo putem djece. Možda će odrasti bez mržnje prema homoseksualcima. Možda. A možda će ta mržnja u njima pustiti korijen i podići svoju nimalo lijepu glavu kad tema bude nešto drugo, neka druga pojava, neka druga manjina koja će tražiti svoja prava. Onda ćemo se pitati što se to događa s našom djecom i s tom mladošću, tražiti sociologe da objasne sve veće nasilje među djecom i mladima, polemizirati o slobodarskom odgoju koji je kriv za takve pojave u društvu, zaboravljajući pritom da smo prve klice mržnje, nasilja i netolerancije posijali upravo mi, u situacijama poput ove.

Ovo je, naravno, samo tekst koji ne nudi nikakvo rješenje. Ali stvarno vjerujem da u ovoj našoj prelijepoj i ponekad pretužnoj zemlji ima dovoljno razumnih ljudi, zapravo Ljudi, koji su spremni otvoriti putove razgovora, tolerancije i prihvaćanja prije nego kao društvo krenemo putem s kojeg se teško vratiti.

Iva Ušćumlić Gretić
Iva Ušćumlić Gretić rođena je 1977. godine u Zagrebu. Dugi je niz godina radila kao novinarka i urednica u raznim hrvatskim medijima. Jedna je od pokretačica portala za roditelje Čuvarkuća.hr. Piše kratke i ne-tako-kratke priče, pjesme u prozi (piše zapravo po poleđinama računa, zadnjim stranicama rokovnika i po svemu po čemu se može pisati), a 'Duhovi' su njezin prvi roman.
Živi u Samoboru, radi u Zagrebu. Zaljubljena je u neba, oblake i oluje. I mora. I gubljenje u poznatim i nepoznatim gradovima.

 

New layer...

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1714
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1348
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1704
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5993
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3928
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4041
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1029
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1522
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1619
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5369
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2567
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3452
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Lezvezarije Gilde M.

 

Izložba Tine Antolić

Pogled s BaLConn-a