Marina Cvetajeva
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Marina Cvetajeva
"ЈАТО ГАЛЕБОВА"
Марина Ивановна Цветајева
Ја ћу те отети, од свих земаља, од свих небеса
Зато што ми је шума колевка – гроб грм скресан
Зато што по земљи на једној нози шећем
Зато што о теби певам како нико неће
Ја ћу те отети од времена и ноћи тамних
Од свих златних застава, од мећава свих
Кључеве ћу бацити и псе отерати са трема
Зато што од највернијег пса ја сам верна
Ја ћу те отети од свих жена - што да увијам?
Нећеш бити ничији муж, ни ја жена ничија
И у последњем трену, узећу те - не причај!
Од оног с којим Јаков у ноћи скита
Али док ти руке не скрсте на грудима –
О проклетства - у теби још луде крви има:
Два твоја крила у етру траже лек
Теби је свет - колевка, а гроб - свет.
Марина Ивановна Цветајева
Ја ћу те отети, од свих земаља, од свих небеса
Зато што ми је шума колевка – гроб грм скресан
Зато што по земљи на једној нози шећем
Зато што о теби певам како нико неће
Ја ћу те отети од времена и ноћи тамних
Од свих златних застава, од мећава свих
Кључеве ћу бацити и псе отерати са трема
Зато што од највернијег пса ја сам верна
Ја ћу те отети од свих жена - што да увијам?
Нећеш бити ничији муж, ни ја жена ничија
И у последњем трену, узећу те - не причај!
Од оног с којим Јаков у ноћи скита
Али док ти руке не скрсте на грудима –
О проклетства - у теби још луде крви има:
Два твоја крила у етру траже лек
Теби је свет - колевка, а гроб - свет.
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Prokrasti se
A možda je najlepša pobeda
Nad vremenom i težom zemaljskom -
Proći, bez traga i sleda,
Proći, nepraćen senkom
Na zidovima...
Možda - odbijanjem
Uzeti? Iz ogledala se isbrisati?
Tako: ko Ljermontov kavkaskim stenjem
Prokrasti se, a njih ne uznemiriti.
A možda - najlepše zabave eto:
Prstom Sebastijana Baha
Orgulja ne dodirnuti eho?
Raspasti se ne ostaviv praha...
A možda je najlepša pobeda
Nad vremenom i težom zemaljskom -
Proći, bez traga i sleda,
Proći, nepraćen senkom
Na zidovima...
Možda - odbijanjem
Uzeti? Iz ogledala se isbrisati?
Tako: ko Ljermontov kavkaskim stenjem
Prokrasti se, a njih ne uznemiriti.
A možda - najlepše zabave eto:
Prstom Sebastijana Baha
Orgulja ne dodirnuti eho?
Raspasti se ne ostaviv praha...
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Ja sam stranica
Ja sam stranica tvoga pera.
Bela stranica. Ja sve primam.
Ja sam čuvar tvoga dobra.
Ja uvek stostruko vraćam.
Ja sam selo i crna zemlja.
Ti si moje sunce i moja kiša.
Ti si Bog i Gospodin, a ja
Crna zemlja i bela hartija.
Ja sam stranica tvoga pera.
Bela stranica. Ja sve primam.
Ja sam čuvar tvoga dobra.
Ja uvek stostruko vraćam.
Ja sam selo i crna zemlja.
Ti si moje sunce i moja kiša.
Ti si Bog i Gospodin, a ja
Crna zemlja i bela hartija.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Iz eseja PESNIK I VREME
Savremenost u umetnosti je delovanje najboljih na najbolje, to jest nešto suprotno svakodnevici: delovanju najgorih na najgore. Sutrašnje novine su već zastarele. Iz toga postaje očigledno da većina optuženih zbog "modernosti" i ne zaslužuje tu optužbu, jer greši samo u privremenosti, pojmu koji je isto toliko suprotan savremenosti koliko i vanvremenost. Savremenost je: sve-vremenost. Ko će od nas biti naš savremenik? Ovu će stvar moći utvrditi samo budućnost, a pouzdano se ustanovljava jedino za prošlost. Savremenik je: uvek manjina.
Savremenost nije sve moje vreme, ali isto tako ni jedan od njegovih vidova nije sva savremenost. Geteovo doba je istovremeno i Napoleonovo i Betovenovo. Savremenost je sveukupnost najboljeg.
(...) Je li Rilke karakterističan za naše dane, taj daleki među dalekima, uzvišeni među uzvišenima, usamljeni među usamljenima? Ukoliko je za naše dane karakterističan - a u to se ne može sumnjati - Majakovski.
Rilke nije ni nalog ni karakteristika našeg vremena - on je njegova protivteža.
Ratovi, klanice, iskasapljeno meso razdora - i Rilke.
Zbog Rilkea će zemlji naše vreme - biti oprošteno.
Po suprotnosti, to jest nužnosti, to jest protivotrovu našem vremenu, Rilke je mogao da se rodi samo u njemu.
U tome je njegova savremenost.
Njega vreme nije naručilo već ga prozvalo.
Nalog mase Majakovskom bio je : reci nas , nalog pak mase Rilkeu: reci nam. Oba naloga su izvršili. Niko Majakovskog neće nazvati učiteljem života, niti Rilkea - glasnogovornikom masa.
Rilke je isto onoliko neophodan našem vremenu koliko i sveštenik na polju bitke: da bi se i za jedne iza druge, i za njih i za nas: molio za prosvećivanje još živih i oproštaj palim.
Biti savremenik znači stvarati svoje vreme, a ne odražavati ga. Da, i odražavati ga, ali ne kao ogledalo, već kao štit.
Savremenost u umetnosti je delovanje najboljih na najbolje, to jest nešto suprotno svakodnevici: delovanju najgorih na najgore. Sutrašnje novine su već zastarele. Iz toga postaje očigledno da većina optuženih zbog "modernosti" i ne zaslužuje tu optužbu, jer greši samo u privremenosti, pojmu koji je isto toliko suprotan savremenosti koliko i vanvremenost. Savremenost je: sve-vremenost. Ko će od nas biti naš savremenik? Ovu će stvar moći utvrditi samo budućnost, a pouzdano se ustanovljava jedino za prošlost. Savremenik je: uvek manjina.
Savremenost nije sve moje vreme, ali isto tako ni jedan od njegovih vidova nije sva savremenost. Geteovo doba je istovremeno i Napoleonovo i Betovenovo. Savremenost je sveukupnost najboljeg.
(...) Je li Rilke karakterističan za naše dane, taj daleki među dalekima, uzvišeni među uzvišenima, usamljeni među usamljenima? Ukoliko je za naše dane karakterističan - a u to se ne može sumnjati - Majakovski.
Rilke nije ni nalog ni karakteristika našeg vremena - on je njegova protivteža.
Ratovi, klanice, iskasapljeno meso razdora - i Rilke.
Zbog Rilkea će zemlji naše vreme - biti oprošteno.
Po suprotnosti, to jest nužnosti, to jest protivotrovu našem vremenu, Rilke je mogao da se rodi samo u njemu.
U tome je njegova savremenost.
Njega vreme nije naručilo već ga prozvalo.
Nalog mase Majakovskom bio je : reci nas , nalog pak mase Rilkeu: reci nam. Oba naloga su izvršili. Niko Majakovskog neće nazvati učiteljem života, niti Rilkea - glasnogovornikom masa.
Rilke je isto onoliko neophodan našem vremenu koliko i sveštenik na polju bitke: da bi se i za jedne iza druge, i za njih i za nas: molio za prosvećivanje još živih i oproštaj palim.
Biti savremenik znači stvarati svoje vreme, a ne odražavati ga. Da, i odražavati ga, ali ne kao ogledalo, već kao štit.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Време да се скида
ћилибар- камење,
Време да се речник мења,
Време да се гаси фењер
Изнад двери...
фебруар 1941
ћилибар- камење,
Време да се речник мења,
Време да се гаси фењер
Изнад двери...
фебруар 1941
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
- Дошло време! за овај сам огањ -
Стара!
- Љубав - старија од мене много!
- Гора што педесет крије
Јануара!
- Љубав - још старија:
Стара ко раставић, ко змај стара,
Старија од ливонских ћилибара,
Од свих лађа које привид ствара
Старија! - од мора, од камењара...
Али бол што у грудима дави -
Старија од љубави, старија од љубави.
23. јануар 1940.
Стара!
- Љубав - старија од мене много!
- Гора што педесет крије
Јануара!
- Љубав - још старија:
Стара ко раставић, ко змај стара,
Старија од ливонских ћилибара,
Од свих лађа које привид ствара
Старија! - од мора, од камењара...
Али бол што у грудима дави -
Старија од љубави, старија од љубави.
23. јануар 1940.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Trošnost, u kojoj dogorevam
Sa ćutanjem posmatraš kletim
Ti si – kamenit, a ja pevam.
Ti si – spomenik, a ja letim.
I najlepši je maj procvali -
Ništavan pred večnošću svakom.
Al ja sam ptica – i ne žali
Što podležem zakonu lakom.
Sa ćutanjem posmatraš kletim
Ti si – kamenit, a ja pevam.
Ti si – spomenik, a ja letim.
I najlepši je maj procvali -
Ništavan pred večnošću svakom.
Al ja sam ptica – i ne žali
Što podležem zakonu lakom.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
Pjesnici
Šta da radim ja, slijepac i pastorak,
U svijetu gde svak očev je i oka zračna
Gde svi – anatemama, ko po nasipima
Strasti! Gde su nazvali?
Kijavicu – plač!
Šta da radim ja, pomišlju i rebrom
Pojna! – Ko dert, Sibir, kabel sa bregova.
Prividima svojim kao mostom lebdim!
Njima bestežinskim
U svijetu tegova.
Šta da radim ja, pjevač i prvijenac
U svijetu gdje najcrnji – sivo smjera!
Gdje nadahnuće drže – ko u termosu!
S ovom bezmjernošću
U svijetu mjera?!
22.april 1923.
Šta da radim ja, slijepac i pastorak,
U svijetu gde svak očev je i oka zračna
Gde svi – anatemama, ko po nasipima
Strasti! Gde su nazvali?
Kijavicu – plač!
Šta da radim ja, pomišlju i rebrom
Pojna! – Ko dert, Sibir, kabel sa bregova.
Prividima svojim kao mostom lebdim!
Njima bestežinskim
U svijetu tegova.
Šta da radim ja, pjevač i prvijenac
U svijetu gdje najcrnji – sivo smjera!
Gdje nadahnuće drže – ko u termosu!
S ovom bezmjernošću
U svijetu mjera?!
22.april 1923.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
IMA SREĆNIH LJUDI I ŽENA
Ima srećnih ljudi i žena
Lišenih pjeva. Suze liti
Njino je. Što zna bol, izlivena
U prolom oblaka, slatka biti.
Čak nešto zadrhti ispod kama.
A meni – ko bič priznanje to je –
Među nadgrobnim tužaljkama
Nalaže dužnost da zapojem.
Nad svojim je drugom i David
Pjevao, mada raskoljen väs.
Ako Orfej ne bi u Ad,
Sišao, već svoj poslao glas,
Tek glas poslao u tamu kletu,
A sam, izlišan, ispred praga
Stao, po njemu, ko po užetu,
Izišla bi njegova draga,
Ko po užetu i ko na svjetlo,
Slijepo, i nema natrag više,
Jer ako ti je glas dat, poeto,
Ostaloga si – lišen.
1935.
Ima srećnih ljudi i žena
Lišenih pjeva. Suze liti
Njino je. Što zna bol, izlivena
U prolom oblaka, slatka biti.
Čak nešto zadrhti ispod kama.
A meni – ko bič priznanje to je –
Među nadgrobnim tužaljkama
Nalaže dužnost da zapojem.
Nad svojim je drugom i David
Pjevao, mada raskoljen väs.
Ako Orfej ne bi u Ad,
Sišao, već svoj poslao glas,
Tek glas poslao u tamu kletu,
A sam, izlišan, ispred praga
Stao, po njemu, ko po užetu,
Izišla bi njegova draga,
Ko po užetu i ko na svjetlo,
Slijepo, i nema natrag više,
Jer ako ti je glas dat, poeto,
Ostaloga si – lišen.
1935.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
S. E.
Ja njegov prsten nosim s izazovom –
U Vječnosti – žena – a ne na papiru –
Previše usko lice je njegovo
Slično rapiru.
Usta, uglovima nadole, šutljiva,
I veličajnost bolna u obrvi.
U njegovu licu tragično se sliva
Drevnost dviju krvi.
Vitak je kao granâ vitkost prva.
Dva su mu oka – divno beskorisna! –
Pod raširenim krilima obrva
Ko dva ambisa.
U njegovu liku viteštvu sam vjerna.
Vama, što bez straha živjeste i mrijeste! –
Takvima što u sudbinska vremena –
Na stratište idu – skladajući verse.
Ja njegov prsten nosim s izazovom –
U Vječnosti – žena – a ne na papiru –
Previše usko lice je njegovo
Slično rapiru.
Usta, uglovima nadole, šutljiva,
I veličajnost bolna u obrvi.
U njegovu licu tragično se sliva
Drevnost dviju krvi.
Vitak je kao granâ vitkost prva.
Dva su mu oka – divno beskorisna! –
Pod raširenim krilima obrva
Ko dva ambisa.
U njegovu liku viteštvu sam vjerna.
Vama, što bez straha živjeste i mrijeste! –
Takvima što u sudbinska vremena –
Na stratište idu – skladajući verse.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
BILJEZI
Ko da prenijeh goru u dol –
Bol sveg tijela.
Poznajem ljubav: to je bol
Duž tijela cijela.
Polje u meni, tako se čini,
Sazdaše za oluje.
Poznajem ljubav po daljini
Što svemu blizu je.
Ko da su jamu u meni rili,
U osnovu, ka smoli.
Ljubav poznajem po žili
Duž tijela, a boli.
Promaja kao grive pram
Piri na Huna:
Ljubav po kidanju znam
Najčvršćih struna
U grlu – tu rđa u tjesnacima
I živa so je.
Znam ljubav po glasnicama
Ne! Po trilama
Duž puti svoje.
Ko da prenijeh goru u dol –
Bol sveg tijela.
Poznajem ljubav: to je bol
Duž tijela cijela.
Polje u meni, tako se čini,
Sazdaše za oluje.
Poznajem ljubav po daljini
Što svemu blizu je.
Ko da su jamu u meni rili,
U osnovu, ka smoli.
Ljubav poznajem po žili
Duž tijela, a boli.
Promaja kao grive pram
Piri na Huna:
Ljubav po kidanju znam
Najčvršćih struna
U grlu – tu rđa u tjesnacima
I živa so je.
Znam ljubav po glasnicama
Ne! Po trilama
Duž puti svoje.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
cvetajeva ah, ah, ah.
pa to je toliko snažno za umrijeti.
znaju li poezija šta je?
pa to je toliko snažno za umrijeti.
znaju li poezija šta je?
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
To sam ostavila za našu Štefu
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Marina Cvetajeva
zapališ i čitaš cvetajevu...
popiću jednu za štefu
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
IZ "POEME KRAJA"
12.
Iza grada! Iza! Razumiješ?
Pređimo bedeme ove.
Život je mjesto gdje ne smiješ
Živjeti: kvart za – Žid –ove...
Zar nije stoput dostojnije
Postati Vječni Židom?
Jer za svakoga ko gad nije,
Jevrejski je pogrom –
Život. Za krštene ga ima
Jedino. Vjeruj Judama!
Na otoke sa gubavima!
U Ad! – i svuda! – ama
Ne u život – samo pokrštene
Trpi, tek ovce – klaču!
Dozvolu boravka za mene –
Zgaziti nogama ću!
I utapkati! Za štit Davidov –
Osveta! – U glib tijela!
Nije li zanosno to što Židov –
Živjeti – ne zahtijeva?
Geto izbranstva. Bedema, rova.
Milost ne čekaj. U ovom
Najhrišćanskijem od svjetova
Svaki je pjesnik – Židovom.
12.
Iza grada! Iza! Razumiješ?
Pređimo bedeme ove.
Život je mjesto gdje ne smiješ
Živjeti: kvart za – Žid –ove...
Zar nije stoput dostojnije
Postati Vječni Židom?
Jer za svakoga ko gad nije,
Jevrejski je pogrom –
Život. Za krštene ga ima
Jedino. Vjeruj Judama!
Na otoke sa gubavima!
U Ad! – i svuda! – ama
Ne u život – samo pokrštene
Trpi, tek ovce – klaču!
Dozvolu boravka za mene –
Zgaziti nogama ću!
I utapkati! Za štit Davidov –
Osveta! – U glib tijela!
Nije li zanosno to što Židov –
Živjeti – ne zahtijeva?
Geto izbranstva. Bedema, rova.
Milost ne čekaj. U ovom
Najhrišćanskijem od svjetova
Svaki je pjesnik – Židovom.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
Poslednja zdravica
Pijem za ugašeno ognjište moje
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja -
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled žena
Za to što je svet strašan
Zato što spasa nema
Pijem za ugašeno ognjište moje
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja -
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled žena
Za to što je svet strašan
Zato što spasa nema
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Marina Cvetajeva
NA OSKORUŠI...
Na oskoruši
kita plamena.
Lišće padalo.
Ja sam rođena.
Stotinu zvona
svađalo se.
Beše subota:
Jovan Bogoslov.
I sve do danas
želim da grizem
plod oskoruše
gorke, grimizne.
Na oskoruši
kita plamena.
Lišće padalo.
Ja sam rođena.
Stotinu zvona
svađalo se.
Beše subota:
Jovan Bogoslov.
I sve do danas
želim da grizem
plod oskoruše
gorke, grimizne.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)