Iskompleksiranost

Lijepa ili ruzna iskustva koja zelite podijeli sa drugima.
Post Reply
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Iskompleksiranost

Post by Lea »

Naslov govori više od tisuću riječi... Znači, smatrate li da traženje "grešaka" u drugome, bilo fizičkih ili psihičkih, ili možda oprečno tome, zavidnost na nečijem uspjehu, po bilo kojem pitanju, zapravo skriva duboku iskompleksiranost osobe koja je sklona takvih egzibicijama (ovdje ne mislim na one standardne komplekse, koje valjda svatko ima, nego na one duboke, psihološke prirode koji su gotovo pa destruktivni po ličnost)? Jeste li sklonije traženju nesavršenosti u sebi ili drugima i služe li Vam tuđi pozitivni primjeri kao poticaj za biti bolji ili Vas pak unazađuju? Natječete li se sa samima sobom ili s drugima i težite li biti bolji od drugih ili pak od osobe kakva ste trenutno? Idete li putem zajedničkoga rasta i divljenja drugom, koje ne ide u smjeru diviniziranja nego obostranog učenja ili nastojite drugoga "pokopati" ističući samo ono što ne valja na njemu/njoj? Iz koje perspektive polazite, uočavate li svoje manjkavosti i šta radite po tom pitanju?

Raspišite se :kava:
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

Rekla bih da vremenom imam sve manje interesovanja za uključivanje drugih ljudi u svoj lični život. Svejedno mi je ko su, šta su, kakvi su...
Više sam okrenuta samoposmatranju po sopstvenim smjernicama, ispravljanju odstupanja ili njihovom prihvatanju kao boljih.
User avatar
Lea
penzionerka
penzionerka
Posts: 9201
Joined: 13 Apr 2008, 15:24
Location: Njemacka

Re: Iskompleksiranost

Post by Lea »

off: to su te divne žene tj. u ovom slučaju žena, koje/a rado sudjeluju/e u raspravi :) čekam ins, jelenu, itd. :)

oT: kad bi svatko od nas prošao postupak psihoanalize i duboke samoanalize, svašta nešto bi otkrio o sebi... s vremenom se nastojim šta manje samopromatrati :cer: umorilo me...
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
User avatar
fireandice
-
Posts: 6048
Joined: 29 Aug 2003, 17:00

Post by fireandice »

Hvala, Lea : )
User avatar
Instinct
World of palpitation.
Posts: 22289
Joined: 28 Jul 2008, 17:48
Location: Saturn

Re: Iskompleksiranost

Post by Instinct »

Nikada u svojih 20 i nešto godina nisam imala potrebu tražiti greške u drugima niti se "zabavljati" nečijim životom i postupcima. Ono čemu sam uvijek težila je bila izgradnja vlastitog karaktera i njegovo oblikovanje na najbolji mogući način. Kada sam vidjela da je netko drugi postigao nešto u životu nisam imala osjećaj ljubomore već mi je bilo drago zbog te osobe i taj uspjeh mi je bio znak da se u životu zaista može sve što čovjek naumi. Naravno ukoliko ga ne spriječe neke stvari na koje se ne može utjecati (bolest,smrt i slično). Od svih ljudi kojima sam okružena (od obitelji, prijatelja do ljudi koje sam voljela u onom ljubavnom smislu) sam ponešto naučila. Naučila sam koji su bolji načini za napraviti neke stvari kao što sam naučila i što možda nije poželjno napraviti. Sve to me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Smatram da me svaka ta osoba nečemu naučila a iskreno se nadam da su i te osobe nešto naučile od mene. Potreba za traženjem "grešaka" u drugome je po meni ogroman nedostatak samopouzdanja osobe kao i refleksija nečije životne inertnosti iz koje proizlazi nezadovoljstvo životom pa samim time i traženje lošega u drugome. Vjerujem da je svaka osoba koju sam odlučila zadržati u životu s razlogom tu i da je bez obzira na svoje nesavršenosti dovoljan intelektualni kapacitet za obostrano učenje. Svjesna sam da sam kao i većina ljudi daleko od savršenoga ali mislim da su upravo te naše male nesavršenosti ono što nas čini ljudima. Moj pokojni djed je jednom davno rekao: "Onaj tko je savršen spada u muzej." Iako volim muzeje nikad nisam poželjela završiti tamo. :)
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
User avatar
laura
levo smetalo
Posts: 11687
Joined: 08 Aug 2010, 22:50
Location: otišla iz dalmacije

Re: Iskompleksiranost

Post by laura »

Nikako naći vremena odgovoriti, ali zato jer je ova tema po meni neiscrpna, a opet ne bih htjela ispisati markove konake.
Iskompleksiranost je negativna osobina koja je usko povezana sa strahom i može nanijeti zlo onome tko je posjeduje kao i ljudima oko te osobe, čak i u širem smislu ako ćemo gledati na razini nekih vladara i ratova.

Ne mogu procijeniti koliki postotak ljudi je iskompleksiran i koliki su svjesni toga. Za sebe mogu reći da od malih nogu ratujem sa raznim kompleksima ( oni se mijenjaju ). Znam da mi nisu donijeli mnogo dobra u životu a ponekad su možda naštetili i meni bliskim osobama, jer je neko moje negativno ponašanje prema drugoj osobi proizašlo iz moje iskompleksiranosti. Dakle ako i nije namjerno ne znači da nije štetno.

E sad, da li će nečiji kompleksi pretvoriti tu osobu u nekoga tko će se liječiti na drugim ljudima, slabijima od sebe, nabijajući im iste takve ili neke druge komplekse na nos ne bi li se osjetila jača, to ovisi o karakteru i o tome koliko je osoba spremna i sposobna učiti iz grešaka, nebitno čijih, i da li ima nekoga pozitivnog kao podršku i kočnicu kada treba. Netko uživa u tuđim greškama jer se tako osjeća bolje. Nekad je to kratkoročno i benigno ali nekad postaje neka vrsta opsesije i ovisnosti. Na taj način se kompleksi ne liječe već prerastaju u ozbiljnan problem.

Traženje "grešaka" u drugome može skrivati iskompleksiranost ( ako se to ne svodi na čisti oprez koji dođe s godinama, kada počneš shvaćati da nisu "svi tako divni"). Ako je to traženje grešaka i tamo gdje ih nema ili su greške sasvim bezazlene a mi od njih pravimo slonove onda je to problem. Ne mogu reći da mi i samoj nekad nije lakše ako vidim da netko nešto radi gore od mene, jer znači ipak nisam najgora. Ali to je pogrešan način.

Osobno se trudim pobijediti komplekse sama, nekad dobijem i vjetar u leđa, što nije zanemarivo. Ali moram priznati da mi ne uspijeva uvijek, tj za neke mi treba jako mnogo vremena i kada na koncu savladam taj neki kompleks i vidim koliko je to bilo idiotski bude mi žao izgubljenog vremena u kojem zbog nesigurnosti prouzrokovanje kompleksom nisam napravila nešto u životu što sam mogla, ili nisam pomogla nekome kome sam mogla.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
User avatar
ow
forska nevista (jede blitvu)
forska nevista (jede blitvu)
Posts: 8212
Joined: 21 Nov 2002, 21:56
Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
Contact:

Re: Iskompleksiranost

Post by ow »

Kada se danas sjetim nekih svojih kompleksa od prije 40 godina skontam koliko sam onda bila blesava.
Koga danas, kad mi je sve grbavo, briga za grbav nos? :laugh:
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak.. Image
Post Reply