Jelena-E wrote:Ovako ja to zamišljam laura.. ne iz iskustva..sve je ovo kod mene hipotetički tako da ostavljam postotak pogreške
al ako bi želela I već našla neku morala bih da je pustim. Šta ako se pokaže da je to prava žena za nju a ja joj samo trošim vreme uzalud... Zato što ja nju volim I eto tako ne mogu da se nosim sa svojom ljubomorom I gubitkom... Pustila bih je da nađe svoje odgovora pa šta bude... A za to vreme ja bih živela svoj život pa ako se u budućnosti desi da je pogrešila a ja I dalje mislim da je ona ona prava za mene vratila bih joj se.
E da I ovo što si reklaza ljubomoru iskreno nisam nešto preterano ljubomorna al jesam po nekad pa se nadam da će taj osećaj polako nestati shodno mom razvoju.. nekad u budućnosti
Nadam se da sam odgovorila na sva tvoja pitanja...
e upravo si odgovorila na sve opaske upućene meni (kao sebičnoj i isključivoj). znači, draga, makla bi se od svoje cure, a ne bi bila u vezi s njom istovremeno kad i ona s nekom svojom "suđenom" ženom.
naime, sebično bi bilo i jako isključivo gušiti nečiju slobodu, što god ona podrazumijevala. granica moje slobode je monogamija, granica tuđe, poligamija. ukoliko se vizije slobode ne poklope, ljudi nemaju šta tražiti u vezi.
bolesno, posesivno i isključivo bi bilo držati se nekog iz ljubavi prema toj osobi i ostati u vezi bez obzira što bi ta osoba poželjela izaći iz veze, jednako što bi glupo bilo ostati s nekim u vezi tko bi ti došao s izjavom o ljubavi prema nekoj trećoj osobi. za mene takav način veze nema nikakvog smisla.
a sad ću o osobnom iskustvu, voljela sam ženu koja je istovremeno bila zaljubljena u još jednu osobu (i sexala se s njom, usputno rečeno), i ne, nismo bile u vezi, nego nekakvom odnosu. smetalo mi je, istina, al nisam ograničavala njenu slobodu. da smo se kojim slučajem našle u vezi, vjerojatno je da je ne bi ograničavala u bilo čemu, al je isto tako vjerojatno da ne bi podnijela takvu vezu duže vrijeme.
čini li me to sebičnom? zaboli me briga. bi li ta moja "suđena" bila sebična ukoliko bi mi pokušala nametnut svoj okvir, bez obzira šta se on meni ne bi svidio niti bi mi bio prihvatljiv? (hipotetska "suđena", jel)
e sorry, možemo i tako pričati.
društvo kakvo vi zamišljate bilo bi u najmanju ruku, neostvarivo, koliko god ga nazovi "altruističnim" vidite. metastaza koja bi proizašla iz takvog društva ne bi bila ljubav nego bezgranična seksualna fantazija, koja bi se granala do konačne propasti.
i btw. (bez obzira na zajebanciju) ne, renata i ja nismo u vezi. vjerujem da je divna cura al nije moj tip žene.