Ana Ahmatova
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Ana Ahmatova
zasluzuje
---
moj jastuk vruće gori
buktinja s obiju strana
gasne već druga svijeća
baš kao i krik vrana
sve čujnija, sve veća
te noći nisam spavala
bilo je kasno misliti o snu
nepodnošljiva bjelina zavjesa
visi na bijelom oknu
i već je jutro
---
moj jastuk vruće gori
buktinja s obiju strana
gasne već druga svijeća
baš kao i krik vrana
sve čujnija, sve veća
te noći nisam spavala
bilo je kasno misliti o snu
nepodnošljiva bjelina zavjesa
visi na bijelom oknu
i već je jutro
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
PESMA POSLEDNJEG SUSRETA
Studen mi je pakla grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.
O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!
Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom".
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom".
O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.
* * *
Ukrašenim tuk'o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdela.
Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjanicom
Opet nisi — opet nisi bio.
Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmejanu?
Ja ne umem skriti jauk pjani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.
* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć' u nebo i moleć' se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.
A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pesme o divnom prolaznom životu.
Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgoreva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.
Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već sleće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.
* * *
Sahrani, sahrani, ti vetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.
Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.
Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.
Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit' buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću
Studen mi je pakla grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.
O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!
Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom".
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom".
O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.
* * *
Ukrašenim tuk'o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdela.
Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjanicom
Opet nisi — opet nisi bio.
Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmejanu?
Ja ne umem skriti jauk pjani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.
* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć' u nebo i moleć' se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.
A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pesme o divnom prolaznom životu.
Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgoreva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.
Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već sleće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.
* * *
Sahrani, sahrani, ti vetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.
Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.
Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.
Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit' buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
VEČERNJI SATI
Večernji sati nad stolom minu
Neopozivo - bijela stranica
Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu
Kroz mjesečinu leti ogromna ptica
Čvrsto sam kosu noćas splela
Kao da će mi trebati kosa
Kroz prozor, bez tuge, dugo gledam
Na more puno talasa ko otkosa
Koliko snage imaju oni
Što čak ni književnost ne mole!
Ne podižu se kapci umorni
Čak ni kad čujem da me zove.
Večernji sati nad stolom minu
Neopozivo - bijela stranica
Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu
Kroz mjesečinu leti ogromna ptica
Čvrsto sam kosu noćas splela
Kao da će mi trebati kosa
Kroz prozor, bez tuge, dugo gledam
Na more puno talasa ko otkosa
Koliko snage imaju oni
Što čak ni književnost ne mole!
Ne podižu se kapci umorni
Čak ni kad čujem da me zove.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
"UMJESTO POSVETE"
Umjesto posvete
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih.
Umjesto posvete
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
sada mozemo ovdje sve prebaciti
O, neponovljivih riječi ima,
Gubi mnogo - tko ih izreći može.
Plavet je samo neiscrpiva
Nebeska, i milosrđe božje.
O, neponovljivih riječi ima,
Gubi mnogo - tko ih izreći može.
Plavet je samo neiscrpiva
Nebeska, i milosrđe božje.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
upravo to radim
* * *
Rekao je da nemam suparnica
Da za nj nisam obična žena
Nego prijatna svjetlost
I pjesma neobuzdanog zavičaja
Kada umrem, da neće tugovati
Da neće zavapiti, izgubivši pamet:
”Uskrsni!”
Ali će u isti mah shvatit’ da je nemoguće živjeti
Tijelu bez sunca i duši bez pjesme.
A šta sad?
* * *
Rekao je da nemam suparnica
Da za nj nisam obična žena
Nego prijatna svjetlost
I pjesma neobuzdanog zavičaja
Kada umrem, da neće tugovati
Da neće zavapiti, izgubivši pamet:
”Uskrsni!”
Ali će u isti mah shvatit’ da je nemoguće živjeti
Tijelu bez sunca i duši bez pjesme.
A šta sad?
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
Lotova žena
I pravednik s Božjim poslanikom krenu
u goru crnu, sjajan i ogroman,
a nemir jasno prozbori kroz ženu:
još nije kasno, baci pogled poman
na kule crvene Sodome rođene,
trg gdje si pjevala, na dvor gdje si prela,
na prazne prozore te kuće uzvišene
gdje mužu milom djecu si donijela.
Pogleda; smrtnom okovane bolju,
gledati njene oči nisu mogle,
i prozirnom se tijelo stvori solju,
prirastoše joj k zemlji brze noge.
Od koga bit će oplakana ta žena,
zar tako malim se gubitkom čini?
U mome srcu neće biti zaboravljena,
jer dade život za pogled jedini.
I pravednik s Božjim poslanikom krenu
u goru crnu, sjajan i ogroman,
a nemir jasno prozbori kroz ženu:
još nije kasno, baci pogled poman
na kule crvene Sodome rođene,
trg gdje si pjevala, na dvor gdje si prela,
na prazne prozore te kuće uzvišene
gdje mužu milom djecu si donijela.
Pogleda; smrtnom okovane bolju,
gledati njene oči nisu mogle,
i prozirnom se tijelo stvori solju,
prirastoše joj k zemlji brze noge.
Od koga bit će oplakana ta žena,
zar tako malim se gubitkom čini?
U mome srcu neće biti zaboravljena,
jer dade život za pogled jedini.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
LUNA U ZENITU
Taškent 1942.-1944.
3.
Kad bi mi se opet vratilo:
ta užarena noć i mučenje
(kao Azije u snu bunilo),
Halimino slavujsko pjevanje,
i biblijskih narcisa cvjetanje,
i nevidljivo blagoslivljanje
kao vjetrić bi zemljom šumilo.
Taškent 1942.-1944.
3.
Kad bi mi se opet vratilo:
ta užarena noć i mučenje
(kao Azije u snu bunilo),
Halimino slavujsko pjevanje,
i biblijskih narcisa cvjetanje,
i nevidljivo blagoslivljanje
kao vjetrić bi zemljom šumilo.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
I tvrda, hladna riječ je pala
Na žive grudi, kocka jada.
Svejedno, sve sam to već znala
I smirit’ ću se, bar se nadam.
Još mnogo posla predstoji meni:
Treba i spomen da posivi,
Treba, da duša okameni,
Učiti opet kako da živim.
Svejedno, vrelo šumi ljeto,
Kao da praznik neko slavi.
Odavno ja sam znala sve to,
I pustu kuću i dan plavi.
Na žive grudi, kocka jada.
Svejedno, sve sam to već znala
I smirit’ ću se, bar se nadam.
Još mnogo posla predstoji meni:
Treba i spomen da posivi,
Treba, da duša okameni,
Učiti opet kako da živim.
Svejedno, vrelo šumi ljeto,
Kao da praznik neko slavi.
Odavno ja sam znala sve to,
I pustu kuću i dan plavi.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
5.
Ne odisasmo snenim makovima,
tko znade kojom krivnjom zgodjeni,
pod kakvim smo zvjezdanim znakovima
na nesrecu sebi rodjeni?
Zar paklenu nam kašu namijenila
siječanjska tama da nas ponudi?
Zar sjaj nevidjenoga rumenila
do svitanja da nas zaludi?
Ne odisasmo snenim makovima,
tko znade kojom krivnjom zgodjeni,
pod kakvim smo zvjezdanim znakovima
na nesrecu sebi rodjeni?
Zar paklenu nam kašu namijenila
siječanjska tama da nas ponudi?
Zar sjaj nevidjenoga rumenila
do svitanja da nas zaludi?
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
NE GLEDAJ TAKO
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske.
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske.
Last edited by Dora on 16 Jun 2012, 09:51, edited 1 time in total.
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO
Mjesto mudrosti iskustvo.Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k'o molitva nedjeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?
Koliko sam pustih putova prošla
s tim što mi ne bješe mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubčljen bio.
Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oči
tko će mi više dati!
Mjesto mudrosti iskustvo.Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k'o molitva nedjeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?
Koliko sam pustih putova prošla
s tim što mi ne bješe mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubčljen bio.
Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oči
tko će mi više dati!
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
DOBRO JE OVDJE
Dobro je ovdje: njihanje i šum
Jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
Ruža blještavih, ali ledenih
Na paradnim, svečanim snjegovima
trag skija klizi kao sjećanje moje -
Nekad, u davnim vremenima
Prošli smo tim putem nas dvoje
Dobro je ovdje: njihanje i šum
Jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
Ruža blještavih, ali ledenih
Na paradnim, svečanim snjegovima
trag skija klizi kao sjećanje moje -
Nekad, u davnim vremenima
Prošli smo tim putem nas dvoje
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
LJUBOMORAN, NEMIRAN...
Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih
Volio me je kao svoje kosti
Ali moju bijelu pticu ubi
Da ne pjeva o prošlosti
O zalasku ude u moju sobicu:
''Voli me, smij se, piši stihove!''
A ja zakopah veselu pticu
Iza starog bunara, pokraj jove
Obećala sam da neću plakati
Ali srce pretvorih u stijenu
I, čini mi se da su moji sati
Ispunjeni pjesmom ptice ubijene.
Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih
Volio me je kao svoje kosti
Ali moju bijelu pticu ubi
Da ne pjeva o prošlosti
O zalasku ude u moju sobicu:
''Voli me, smij se, piši stihove!''
A ja zakopah veselu pticu
Iza starog bunara, pokraj jove
Obećala sam da neću plakati
Ali srce pretvorih u stijenu
I, čini mi se da su moji sati
Ispunjeni pjesmom ptice ubijene.
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
ZEMLJA NE MORA BITI ROĐENA
Zemlja ne mora biti rođena
Ali se uvijek voli
Makar u moru nježno-ledena
Bila voda i to bez soli
Na dnu pijesak kao kreda
A zrak pijan kao od vina
I borova četa blijeda
O zalasku gola, nevina
Zalazak u valu etera
Takav je da ne shvatiš
Jeli kraj dana ili svijeta
Ili o novoj tajni razmišljaš.
Zemlja ne mora biti rođena
Ali se uvijek voli
Makar u moru nježno-ledena
Bila voda i to bez soli
Na dnu pijesak kao kreda
A zrak pijan kao od vina
I borova četa blijeda
O zalasku gola, nevina
Zalazak u valu etera
Takav je da ne shvatiš
Jeli kraj dana ili svijeta
Ili o novoj tajni razmišljaš.
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
* * *
Sećanje na sunce u srcu bledi,
Žuti trava.
Pahuljice retke, vetar što se jedi —
Ovejava.
U kanalima uskim već zamreće
Voda usred pada.
Ovde nikad ništa desiti se neće,
O, nikada.
Na nebu pustom tek iva ostala,
Lepeza vetrena.
Možda je bolje što nisam postala
Vaša žena.
Sećanje na sunce u srcu bledi.
Tama obuzima?
Možebit... Doći će noćas, dah se ledi
Zima.
Sećanje na sunce u srcu bledi,
Žuti trava.
Pahuljice retke, vetar što se jedi —
Ovejava.
U kanalima uskim već zamreće
Voda usred pada.
Ovde nikad ništa desiti se neće,
O, nikada.
Na nebu pustom tek iva ostala,
Lepeza vetrena.
Možda je bolje što nisam postala
Vaša žena.
Sećanje na sunce u srcu bledi.
Tama obuzima?
Možebit... Doći će noćas, dah se ledi
Zima.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
U CARSKOM SELU
Razigrani konjići poletni
Po aleji, griva dugi vali...
Ja te volim, grade zagonetni:
Zavoleh te u prvoj pečali.
Čudno pamtim: duša kao rana
Zapečena, u bunilu sniva. ..
Ko igračka sad sam razigrana,
Ko papagaj, moj drug, samoživa.
Bol mi grudi ne tišti, ne zove.
Gledni, tuga iz oka ne lazi.
Ne volim tek zalazaka časove,
Vetar s mora niti reč: „odlazi".
II
A tamo je moj mramorni dvojnik
Opervažen, nad njim javor sneni.
On, zanesen šuštanjem zelenim,
Jezerskoj je vodi dao svoj lik.
Svetli su mu daždi s lica sneli
Tugu, ranu ohladio žamor.
Ah, pričekaj, ti hladni i beli,
I sama ću da postanem mramor.
* * *
Pod tamnim je velom ruke svila...
„Zašto si ti danas tako bleda?"
„Zato što sam njega napojila
Pićem tuge i oporog jeda".
Pamtiću to: hodom je pijanim,
Iskrivljenih usana do grča
Niz stubište sišao. Ja za njim,
Krilca se ne dotičući, strčah.
A pred kućom kriknuh: „Sve je šala!
Ako odeš, umreću naprasno".
Nasmej'o se sav zelen od žala:
„Hladno ti je, idi, već je kasno".
Razigrani konjići poletni
Po aleji, griva dugi vali...
Ja te volim, grade zagonetni:
Zavoleh te u prvoj pečali.
Čudno pamtim: duša kao rana
Zapečena, u bunilu sniva. ..
Ko igračka sad sam razigrana,
Ko papagaj, moj drug, samoživa.
Bol mi grudi ne tišti, ne zove.
Gledni, tuga iz oka ne lazi.
Ne volim tek zalazaka časove,
Vetar s mora niti reč: „odlazi".
II
A tamo je moj mramorni dvojnik
Opervažen, nad njim javor sneni.
On, zanesen šuštanjem zelenim,
Jezerskoj je vodi dao svoj lik.
Svetli su mu daždi s lica sneli
Tugu, ranu ohladio žamor.
Ah, pričekaj, ti hladni i beli,
I sama ću da postanem mramor.
* * *
Pod tamnim je velom ruke svila...
„Zašto si ti danas tako bleda?"
„Zato što sam njega napojila
Pićem tuge i oporog jeda".
Pamtiću to: hodom je pijanim,
Iskrivljenih usana do grča
Niz stubište sišao. Ja za njim,
Krilca se ne dotičući, strčah.
A pred kućom kriknuh: „Sve je šala!
Ako odeš, umreću naprasno".
Nasmej'o se sav zelen od žala:
„Hladno ti je, idi, već je kasno".
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
LJUBAV
Čas u zmička obmota se klupče,
Oko srca koluta i čara,
Čas celoga dana ko golupče
Sa prozora guče, zagovara.
Čas u inju razgori se, sevne
Iz cvetova uspavanih boja.
Čas potajno usred duše pevne
Zaleluja niti nespokoja.
Ume tako slatko da zarida
S ustreptalih struna violine,
Zagonetkom srce da iskida
Iz osmeha što nenadno sine.
Čas u zmička obmota se klupče,
Oko srca koluta i čara,
Čas celoga dana ko golupče
Sa prozora guče, zagovara.
Čas u inju razgori se, sevne
Iz cvetova uspavanih boja.
Čas potajno usred duše pevne
Zaleluja niti nespokoja.
Ume tako slatko da zarida
S ustreptalih struna violine,
Zagonetkom srce da iskida
Iz osmeha što nenadno sine.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Umjesto posvete
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih.
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih.
Last edited by Dora on 24 Jun 2012, 14:54, edited 1 time in total.
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
Dok jedni gledaju u drage oči,
a
drugi piju sve do jutra orno,
ja pregovore vodim svake noći
sa
savješću tom svojom nepokornom.
I govorim: "Ja nosim tvoje breme
preteško,
znaš sama koliko ljeta".
Samo što za nju ne postoji vrijeme,
i za
nju nema prostora ni svijeta.
I opet crna karnevalska večer,
zloslutni
park, i spor kas konja mine,
i vjetar prepun veselja i sreće
dolijeće
na me s nebeske strmine.
A iznad mene miran, dvorog pazi
svjedok...o,
tamo, tamo neka budem,
po drevnoj pokraj paviljona stazi
uz onu
mrtvu vodu i labude.
a
drugi piju sve do jutra orno,
ja pregovore vodim svake noći
sa
savješću tom svojom nepokornom.
I govorim: "Ja nosim tvoje breme
preteško,
znaš sama koliko ljeta".
Samo što za nju ne postoji vrijeme,
i za
nju nema prostora ni svijeta.
I opet crna karnevalska večer,
zloslutni
park, i spor kas konja mine,
i vjetar prepun veselja i sreće
dolijeće
na me s nebeske strmine.
A iznad mene miran, dvorog pazi
svjedok...o,
tamo, tamo neka budem,
po drevnoj pokraj paviljona stazi
uz onu
mrtvu vodu i labude.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
ТВРДА, ХЛАДНА РЕЧ
И тврда, хладна реч је пала
На живе груди, коцка јада.
Свеједно, све сам то већ знала
И смирићу се – живи нада.
Још много посла предстоји мени:
Треба и спомен да посиви,
Треба да душа окамени –
Учећи опет како да живи.
Свеједно, врело шуми лето,
Као да празник неко слави.
Одавно ја сам знала све то,
И пусту кућу и дан плави.
И тврда, хладна реч је пала
На живе груди, коцка јада.
Свеједно, све сам то већ знала
И смирићу се – живи нада.
Још много посла предстоји мени:
Треба и спомен да посиви,
Треба да душа окамени –
Учећи опет како да живи.
Свеједно, врело шуми лето,
Као да празник неко слави.
Одавно ја сам знала све то,
И пусту кућу и дан плави.
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Nećemo piti iz te iste čaše
Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.
Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.
Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.
Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Mili, ne gužvaj mi pismo svako
Mili, ne gužvaj mi pismo svako,
pročitaj ga do zadnje riječi.
Dojadilo mi biti neznankom,
strankinjom koja put ti priječi.
Ne gledaj me gnjevnog lica,
ja sam voljena, ona tvoja,
nisam kraljevna, ni pastirica,
a ni monahinja nisam ja,
već ona sam u sivoj halji,
na tim petama lomnim...
Ali su uvijek vrući zagrljaji
i strah u očima ogromnim.
Mili, ne gužvaj mi pismo svako.
Ne plači o zavjetnoj laži.
U svojoj jadnoj torbi lako
na samo dno ih polaži.
Mili, ne gužvaj mi pismo svako,
pročitaj ga do zadnje riječi.
Dojadilo mi biti neznankom,
strankinjom koja put ti priječi.
Ne gledaj me gnjevnog lica,
ja sam voljena, ona tvoja,
nisam kraljevna, ni pastirica,
a ni monahinja nisam ja,
već ona sam u sivoj halji,
na tim petama lomnim...
Ali su uvijek vrući zagrljaji
i strah u očima ogromnim.
Mili, ne gužvaj mi pismo svako.
Ne plači o zavjetnoj laži.
U svojoj jadnoj torbi lako
na samo dno ih polaži.
- Linda
- penzionerka
- Posts: 5467
- Joined: 04 Jul 2010, 21:05
Re: Ana Ahmatova
POD TANKI VEO
Pod tanki veo ruke sam skrila......
"Zašto si danas tako blijeda?"....
---Zato što sam mu dušu nalila
gorkog bola i leda.
Kako da zaboravim? Izašao je pognut
i bolno iskrivljenih usta,
a ja sam, ne držeć se ograde stuba,
za njim trčala pusta.
"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše -
"Vrati se. Umrijet ću bez tebe,"
A on mi reče mirno i trpko: "Puše,
čuvaj se da ne nazebeš."
Pod tanki veo ruke sam skrila......
"Zašto si danas tako blijeda?"....
---Zato što sam mu dušu nalila
gorkog bola i leda.
Kako da zaboravim? Izašao je pognut
i bolno iskrivljenih usta,
a ja sam, ne držeć se ograde stuba,
za njim trčala pusta.
"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše -
"Vrati se. Umrijet ću bez tebe,"
A on mi reče mirno i trpko: "Puše,
čuvaj se da ne nazebeš."
And I can't be running back and fourth forever between grief and high delight.
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Grčih ruke ja pod tamnim velom...
''Od čega si danas bleda, čega?''
- Zato što sam tugom neveselom
Do pijanstva napojila njega.
Pamtim. On je izašao tada
Iskrivivši usta najbolnije.
Ne taknuvši drvo s balustrada
Trčala sam za njim do kapije.
Zadihana viknuh: ''Šala sve je.
Ako odeš - ode život moj.''
Jezivo, a kao da se smeje,
Reče mi: ''Na promaji ne stoj''
''Od čega si danas bleda, čega?''
- Zato što sam tugom neveselom
Do pijanstva napojila njega.
Pamtim. On je izašao tada
Iskrivivši usta najbolnije.
Ne taknuvši drvo s balustrada
Trčala sam za njim do kapije.
Zadihana viknuh: ''Šala sve je.
Ako odeš - ode život moj.''
Jezivo, a kao da se smeje,
Reče mi: ''Na promaji ne stoj''