SYLVIA PLATH
-
- don't call me Babe
- Posts: 53
- Joined: 01 Jan 2003, 16:33
SYLVIA PLATH
Ja sam se zaljubila u njene pesme.....jeste citali nekada??? Jel ima neko ikakve informacije sem ovih sto se mogu iskopati na netu...mozda neko ima neku njenu knjigu?????
opusteno...skroz
- sunflower
- V is 4 vagina
- Posts: 786
- Joined: 21 Nov 2002, 00:31
- Location: NS
-
- don't call me Babe
- Posts: 53
- Joined: 01 Jan 2003, 16:33
E sun........... sad si me bas utesila..............pa nista ako budes raspolozena da mi prevodis ...dogovorili smo se.............. :mrgreen:
Ili da konacno poboljsam svoj makedonski (200 reci ) pa da cituljam..........
Ah sta sve ljudi moraju da rade za ljubav,poezuju i zene..........bas sam ukleta........ :mrgreen:
Ili da konacno poboljsam svoj makedonski (200 reci ) pa da cituljam..........
Ah sta sve ljudi moraju da rade za ljubav,poezuju i zene..........bas sam ukleta........ :mrgreen:
opusteno...skroz
-
- Une grande femmica
- Posts: 138
- Joined: 20 Jun 2005, 12:53
- Location: Zagreb
- ow
- forska nevista (jede blitvu)
- Posts: 8212
- Joined: 21 Nov 2002, 21:56
- Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
- Contact:
Imam ja jednu, al mi je u kutiji nekoj pa se ne mogu sjetiti kak se zove. Sutra cu zi napisati.....
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak..
-
- don't call me Babe
- Posts: 53
- Joined: 01 Jan 2003, 16:33
Nemoj tako..........nije se ubila da bi postala popularna.........Ona je bila jako, jako, nesrecna, razocarana, i povredjena i neskapirana..........sta ces kad je zena omasila vek totalno..........
" I RISE UP WITH MY RED HAIR AND I EAT MAN LIKE AIR"
Stara....svaki napor koji iziskuje puls preko 55 molim na sopstveni rizik,,,,nemoj posle da ja budem kriva....i tamo neke kutije :mrgreen:
" I RISE UP WITH MY RED HAIR AND I EAT MAN LIKE AIR"
Stara....svaki napor koji iziskuje puls preko 55 molim na sopstveni rizik,,,,nemoj posle da ja budem kriva....i tamo neke kutije :mrgreen:
opusteno...skroz
-
- osnovnoskolka
- Posts: 40
- Joined: 04 Jan 2005, 01:35
- Location: okolica zagreba
- Contact:
-
- vrtic
- Posts: 3
- Joined: 05 May 2006, 20:00
- Location: heaven
Groznica od 41
Čisto? Što li to znači?
Jezici pakla su
Mrki, mrki kao trostruki
Jezici zlovoljnog, debelog Kerbera
Koji hropće na vratima. Nemoćan
Da obliže i očisti
Grozničavu tetivu, grijeh, grijeh
Guba pucketa.
Neuklonjiv vonj
Udahnute svijeće!
Ljubav, ljubav, pramenovi dima odmataju se
Sa mene kao Isadorini šalovi, strah me je
Jedan će šal zapeti i usidriti se u kotaču.
Takvo žuto tmurno pramenje dima
Tvori svoj vlastiti element. Oni se neće uzdići,
Već će se valjati oko zemlje
Gušeći stare i ponizne,
Slabašno
Nježno dijete u kolijevci,
Sablasna orhideja
Što vješa po zraku svoje viseće vrtove,
Đavolji leopard.
Radijacija ga izbijeli
I usmrti za sat
Prljajući tijela preljubnika
Kao pepeo Hirošime i razjedajući ih.
Grijeh. Grijeh.
Dragi, cijele sam noći
Plamtjela i gasila se, plamtjela, gasila se.
Plahte postaju teške kao poljubac bludnika.
Tri dana. Tri noći.
Limunada, pileća
Juha, sva me ta voda tjera na povraćanje.
Prečista sam za tebe ili za bilo koga.
Tvoje tijelo me ranjava
Kao što svijet ranjava boga. Ja sam fenjer-
Glava mi je mjesec
Od japanskog papira, koža od zlata iskovana
Beskrajno je osjetljiva i beskrajno skupa.
Zar te ne zaprepašćuje moja vrelina? I moje svijetlo.
Posve sama ja sam golema kamelija
Što gori i bljeska, žar za žarom.
Mislim da se dižem,
Mislim da bih se mogla dići-
Kuglice usijanog metala lete, a ja ljubavi, ja sam
Čista acetilenska
Djevica
Okružena ružama,
Poljupcima, kerubinima
Svime što te ružičaste stvari znače.
Ni tebe, ni njega
Ni njega, ni njega
(Moja se ja rastaču, prastare kurvinske podsuknje) –
Na putu u raj.
Sylvia Plath
Čisto? Što li to znači?
Jezici pakla su
Mrki, mrki kao trostruki
Jezici zlovoljnog, debelog Kerbera
Koji hropće na vratima. Nemoćan
Da obliže i očisti
Grozničavu tetivu, grijeh, grijeh
Guba pucketa.
Neuklonjiv vonj
Udahnute svijeće!
Ljubav, ljubav, pramenovi dima odmataju se
Sa mene kao Isadorini šalovi, strah me je
Jedan će šal zapeti i usidriti se u kotaču.
Takvo žuto tmurno pramenje dima
Tvori svoj vlastiti element. Oni se neće uzdići,
Već će se valjati oko zemlje
Gušeći stare i ponizne,
Slabašno
Nježno dijete u kolijevci,
Sablasna orhideja
Što vješa po zraku svoje viseće vrtove,
Đavolji leopard.
Radijacija ga izbijeli
I usmrti za sat
Prljajući tijela preljubnika
Kao pepeo Hirošime i razjedajući ih.
Grijeh. Grijeh.
Dragi, cijele sam noći
Plamtjela i gasila se, plamtjela, gasila se.
Plahte postaju teške kao poljubac bludnika.
Tri dana. Tri noći.
Limunada, pileća
Juha, sva me ta voda tjera na povraćanje.
Prečista sam za tebe ili za bilo koga.
Tvoje tijelo me ranjava
Kao što svijet ranjava boga. Ja sam fenjer-
Glava mi je mjesec
Od japanskog papira, koža od zlata iskovana
Beskrajno je osjetljiva i beskrajno skupa.
Zar te ne zaprepašćuje moja vrelina? I moje svijetlo.
Posve sama ja sam golema kamelija
Što gori i bljeska, žar za žarom.
Mislim da se dižem,
Mislim da bih se mogla dići-
Kuglice usijanog metala lete, a ja ljubavi, ja sam
Čista acetilenska
Djevica
Okružena ružama,
Poljupcima, kerubinima
Svime što te ružičaste stvari znače.
Ni tebe, ni njega
Ni njega, ni njega
(Moja se ja rastaču, prastare kurvinske podsuknje) –
Na putu u raj.
Sylvia Plath
...njeno ime je molitva....Tajni...Požudi...Sreći...Beskraju...mojoj Potpunosti...
-
- Anka partizanka
- Posts: 668
- Joined: 09 Sep 2003, 18:14
- Location: zagreb
- vancouverite
- penzionerka
- Posts: 1198
- Joined: 28 Dec 2002, 09:48
- Location: VANKUVER
-
- srednjoskolka
- Posts: 64
- Joined: 15 Nov 2005, 13:42
- Location: zagreb
imas i film u videotekama i mislim da se bas zove Sylvia Plath.
OGLEDALO
Srebrna sam i egzaktno.Nemam predrasuda.
Što god gledam smjesta progutam
Takvo kakvo jest, nezamagljeno ljubavlju ili nesklonošću.
Nisam okrutno, samo istinoljubivo -
Oko malenoga boga, četverokutno.
Većinu vremena provodim mozgajući o suprotnom zidu.
Ružičastom, s mrljicama.Toliko već dugo gledam u njega
da pomišljam da je dio mog srca.No on ne treperi.
Lica i tama razdvajaju nas uvijek iznova.
Sada sam jezero.Jedna se žena prigiba nada mnom
Tragajući u mojim daljinama za onim što zaista jest.
Potom se okreće onim lažljivcima, svijećama i mjesecu.
Vidim joj leđa i vjerno ih odražavam.
Nagrađuje me suzama i mahanjem ruku.
Mnogo joj značim.Dolazi i odlazi.
Svakoga jutra baš njeno lice zamjenjuje tamu.
U meni je utopila mladu djevojku
I u meni se dan za danom stara žena
Uzdiže prema njoj, poput strašne ribe.
OGLEDALO
Srebrna sam i egzaktno.Nemam predrasuda.
Što god gledam smjesta progutam
Takvo kakvo jest, nezamagljeno ljubavlju ili nesklonošću.
Nisam okrutno, samo istinoljubivo -
Oko malenoga boga, četverokutno.
Većinu vremena provodim mozgajući o suprotnom zidu.
Ružičastom, s mrljicama.Toliko već dugo gledam u njega
da pomišljam da je dio mog srca.No on ne treperi.
Lica i tama razdvajaju nas uvijek iznova.
Sada sam jezero.Jedna se žena prigiba nada mnom
Tragajući u mojim daljinama za onim što zaista jest.
Potom se okreće onim lažljivcima, svijećama i mjesecu.
Vidim joj leđa i vjerno ih odražavam.
Nagrađuje me suzama i mahanjem ruku.
Mnogo joj značim.Dolazi i odlazi.
Svakoga jutra baš njeno lice zamjenjuje tamu.
U meni je utopila mladu djevojku
I u meni se dan za danom stara žena
Uzdiže prema njoj, poput strašne ribe.
Bolujem od neizlječivog hedonizma
-
- studentica
- Posts: 180
- Joined: 10 Feb 2007, 22:13
- Location: Kragujevac (momentarily)
- Contact:
-
- dilerica sa licencom
- Posts: 316
- Joined: 17 Feb 2006, 17:08
- Location: My way II odvojak
- Linda
- penzionerka
- Posts: 5467
- Joined: 04 Jul 2010, 21:05
Re: SYLVIA PLATH
Love Letter
Not easy to state the change you made.
If I'm alive now, then I was dead,
Though, like a stone, unbothered by it,
Staying put according to habit.
You didn't just tow me an inch, no-
Nor leave me to set my small bald eye
Skyward again, without hope, of course,
Of apprehending blueness, or stars.
That wasn't it. I slept, say: a snake
Masked among black rocks as a black rock
In the white hiatus of winter-
Like my neighbors, taking no pleasure
In the million perfectly-chisled
Cheeks alighting each moment to melt
My cheeks of basalt. They turned to tears,
Angels weeping over dull natures,
But didn't convince me. Those tears froze.
Each dead head had a visor of ice.
And I slept on like a bent finger.
The first thing I was was sheer air
And the locked drops rising in dew
Limpid as spirits. Many stones lay
Dense and expressionless round about.
I didn't know what to make of it.
I shone, mice-scaled, and unfolded
To pour myself out like a fluid
Among bird feet and the stems of plants.
I wasn't fooled. I knew you at once.
Tree and stone glittered, without shadows.
My finger-length grew lucent as glass.
I started to bud like a March twig:
An arm and a leg, and arm, a leg.
From stone to cloud, so I ascended.
Now I resemble a sort of god
Floating through the air in my soul-shift
Pure as a pane of ice. It's a gift.
Not easy to state the change you made.
If I'm alive now, then I was dead,
Though, like a stone, unbothered by it,
Staying put according to habit.
You didn't just tow me an inch, no-
Nor leave me to set my small bald eye
Skyward again, without hope, of course,
Of apprehending blueness, or stars.
That wasn't it. I slept, say: a snake
Masked among black rocks as a black rock
In the white hiatus of winter-
Like my neighbors, taking no pleasure
In the million perfectly-chisled
Cheeks alighting each moment to melt
My cheeks of basalt. They turned to tears,
Angels weeping over dull natures,
But didn't convince me. Those tears froze.
Each dead head had a visor of ice.
And I slept on like a bent finger.
The first thing I was was sheer air
And the locked drops rising in dew
Limpid as spirits. Many stones lay
Dense and expressionless round about.
I didn't know what to make of it.
I shone, mice-scaled, and unfolded
To pour myself out like a fluid
Among bird feet and the stems of plants.
I wasn't fooled. I knew you at once.
Tree and stone glittered, without shadows.
My finger-length grew lucent as glass.
I started to bud like a March twig:
An arm and a leg, and arm, a leg.
From stone to cloud, so I ascended.
Now I resemble a sort of god
Floating through the air in my soul-shift
Pure as a pane of ice. It's a gift.
And I can't be running back and fourth forever between grief and high delight.