O pocetku i kraju

Post Reply
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

O pocetku i kraju

Post by tweety »

Jedan povrsni dodir
i poljubac ovlas u kut usana
(u djetinjem inatu izmaknuh se,
kao od udarca)
nekoliko kliseja
(nemoj, ljubavi!)
moj osmijeh
preko prvog zimskog snijega,
moja gola zelja
preko daljine tvog osmijeha
tvoji prsti
preko mojih prstiju
jos ovaj put:
jedan tramvaj u koji ces sjesti
jedna cesta kojom cu poci
(ti znas da ne volim tramvaje)
zaledjenog osmijeha
preko zaledjenih suza
ispod vrelih ljudskih pogleda
(isplacite si svoje suze,
preko svoje srece, vi, koji pitate
pogledima, vi koji okrecete
glave)
Doista,kao da je pocetak.
Liquid running....
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

Post by tweety »

Male smrti

Sinoc sam ti dosla s mislju o kraju. Spoznaja koju sam pustila plutati u svoj svojoj nesvijesti, spoznaja koja se hrani mnome vec danima. I ne mogu je izvuci ispod plime zelje (kukavica,kakva vec jesam),da se koprca negdje izvan mene, izmedju nas. Gledam te, hipnotizirana kao zivotinjica pred zmijskim pogledom: znam da znas.
Pustas me u svoj krevet, lijezes i ne dodirujes me. Osjecam tu prazninu kao dio sebe, neka fantomska bol jeci na mojoj kozi. Zid je hladan: upijam se uz njega, sisem njegovu ugodnu hladnocu. Naivno pokusavamo zaspati, uhvatiti onaj ritam, onaj davno zaboravljeni nevini djecji dah, disemo, samo disemo, tonemo... Duboko uzdahnem. Ne vrijedi, zaboravljeno vrijeme pulsira u mojim jagodicama. Cak ni tvoja cimerica ne spava, uzdise i prevrce se od iscekivanja u zraku. Konacno, nakon milijun sitnih uzdaha lijezes na mene- postajes slatka tezina na mojim ledjima. Disemo.
- Zelis li da se maknem?
- Ne.
Zavlacis mi ruku ispod majice, milujes mi grudi.
U meni raste bolna zelja, nesto poput gladi, poput smrti, raspadam se i ponovo radjam u vlastitoj utrobi. Poznajes me, tvoja ruka me poznaje. Moje tijelo prepoznaje tvoje ruke, osjeca konacnost ovog trenutka. Njezno zaustavljam tvoju ruku na svom trbuhu. Moja ruka preko tvoje, moji prsti preko tvojih prstiju.
- Zar me ne zelis?
Popustam licemjerni stisak, tvoja ruka bludi mojim tijelom. A ona fantomska bol, ona praznina, stoji izmedju nas.
Znam da je kraj. Prestajes i ja se opet pripijam uza zid. Da li da odem sad, usred ove nedovrsene noci?
Otisla sam usred nedovrsenog jutra.
Doista, kao da je kraj.
Liquid running....
zmajka
zna puno o kamenolomima
zna puno o kamenolomima
Posts: 2596
Joined: 17 Feb 2003, 18:35
Location: van sebe
Contact:

Post by zmajka »

Jos!
Non c'è limite alla fantasia...

Volim te mama al' ne više od 50 grama.
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

Post by tweety »

:oops: malo sam nadobudno stavila ove svoje zvrljotine u "Knjizevnost"..
isprika knjizevnicama/ima... :wink:

al sta je, tu je. nastavljam dalje...
samo pazite...ak sam slabih zivaca...jer ako otvorim knjizevnost, i vidim da me tu nema, pa skuzim da sam u cirkusu...to ce vrlo lose utjecati na mene... o:D
a o mom egu da i ne govorim... :mrgreen:
Liquid running....
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

Post by tweety »

Kredit

KREDITI!!!BEZ JAMACA!!!BEZ UCESCA!!!
Boldani tekst,hrpa usklicnika...dragi ocajnici, uskocite u svoj zadnji vlak. Samo jedan poziv i sve vase muke su rijesene. Prelomite dugovanja. Pokrpajte snove. Sve je tu, na dohvat ruke, na svakom stupu, na svakoj tramvajskoj stanici.
Ljudi se znoje u svojim kaputima. Prevario ih je dan, mrk, siv i topao.
Jedna rata tisucuosamstotridesetdvije kune devet rata imax banka s tim oplatim splitsku platim telefon..imax izlazi za tri mjeseca uspjet cu uspjet cemo..kako,boze..Jeleni moram kupiti torbu,mala nema s cim u skolu..meso..zimnica...ma,nazvat cu...sto imam izgubiti..
Prolaze kaputi, tramvaji ih usisavaju i pljuju, ritmicno, redom koji postoji, cini mi se, oduvijek. U ocima im se topi sivilo dana, gledaju kroz masna tramvajska stakla, gledaju u mene, kroz mene, u oglase, crveno svjetlo, stop, netko trci, zeleno svjetlo, sad, mirnim, malo uzurbanim,ali cvrstim korakom prelaze na drugu stranu. Stojim medju njima i prepustam se ritmu dana, cekam jedan znojni prljavi tramvaj da me prozvace i ispljune na mjestu B.
O boze. Bas kad ja odlucim sjesti na faking tramvaj,nema ga. Eto,trebala sam ici bajkom. A da krenem pjeske..evo dolazi...aukurac i taj spremiste..vot d fak...ajde vise di si...sad da zapalim cigaretu..stari trik..onda ce sigurno doci tram..
Palim cigaretu. Jeftin trik, zavaravanje:ljudi vide ono sto zele vidjeti. Tramvaj dolazi kad zapalis cigaretu zato i samo zato sto cesto dolazi, pa je velika vjerojatnost da ce doci bas kad zapalis cigaretu...Ma znam, ali svejedno palim...To je ono, vise zbog cigarete (al opet - jednim dijelom i zbog tramvaja). Zaboravljam na tram i prepustam se zamoru oko mene. Tramvaja nema i nema, sve vise ljudi se skuplja na stanici. Tiho saveznistvo uvijek ide uz hrpu neznanaca u istoj kasi. Trama nema i ljudi se umiruju pogledima, sporazumno vrte glavama na uzdahe, cak se i obracaju jedni drugima - ta svi smo u istom sosu: svi trebamo doci na tocku B, a zapeli smo tu negdje-nigdje, jedni s drugima i sami sa sobom.
Odjednom u masi sporazumnika i supatnika ugledam jedan kaput koji odbija stajati na mjestu. Visok, mrsav covjek, potpuno sijed. Kao da je posijedio preko noci, razmisljam. Nervozni, dugi koraci, prsti koji ne nalaze svoje mjesto, kao da prica rukama. Probija se kroz rastucu gomilu, kao u bunilu, gore-dolje. Ljudi ga gledaju s negodovanjem: ta svi smo u istoj kasi, stani, bogamu, cekaj s nama, cekaj, strpljenja. Odjednom zastane kraj stupa. U ocima mu bljesne ocaj, bijes, u jednom neizdrzivo kratkom trenutku sijevne rukama prema stupu i pocne kidati mokre papire, otrgne sve sto je mogao u tom brzom potezu, zguzva (snagom kojom, ucinilo mi se, bi mogao zguzvati i zeljezo, a ne samo mokri rastoceni papir) i baci na cestu. Nastavi svoj bjesomucni hod prema nekud, prema tocki C, nekuda kuda ne idem ni ja ni tramvaj koji ce doci, ni ovi kaputi koji ce u njega uci trpeci guranje i guzvu dotadasnjih supatnika. Lagani mrmor u gomili, pogledam oko sebe, sve oci su bile na ledjima mrsavog, sijedog covjeka, u nekima procitah zbunjenost - ta sto je sad ovomu, pobogu!. Ali mnogi su sutke pogledali u zemlju, osjetih novo saveznistvo, razumijevanje oko sebe. Slijedeci njihove poglede pogledam na grudu papira na zemlji, raskopam ju nogom i procitam: "KREDITI!!!BEZ UC..."
Dosao je tram. Gasim cigaretu (popusila sam ju cijelu. No dobro, tjesim se zavjerenicki, iznimke samo potvrdjuju pravilo).
Ulazim sa svojim supatnicima i krecemo prema mjestu B.
Liquid running....
Maska
Alatničarka
Alatničarka
Posts: 635
Joined: 23 Jul 2003, 01:07
Location: Zagreb

Post by Maska »

:luxh: dobro,jako dobro!
Image
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

Post by tweety »

Mala digresija o tramvajima i narancastim nocima

Ne volim tramvaje, rekoh već, i ponavljam opet.Ne volim njihovu bezlicnost, nacin na koji ljude usisavaju u sebe, one smijesne natpise o broju sjedecih i stajacih mjesta (broji li to itko?),one znojne drske s kiselkastim metalnim vonjem, one vjecito zatvorene prozore...Onaj osjecaj slabosti, pripadnosti nepreglednoj gomili koji se u mom slucaju ponekad ispoljava cistom fizickom mucninom - ljepljivi hladni znoj ąto puzi mojim tijelom i gusto crnilo ispred ociju.
Ali nalazim neki posebni čar u noćnim voľnjama: u sjedenju u mrmoravoj toplini te osvijetljene kutije sto buci kroz Zagreb. Nocu je Zagreb ociscen od varljivih mirisa (na vratu umorne djevojke sto kunja na sjedalu ispred osjecam zagusljive basove nekog nocnog kluba, duhanski dim i miris muskarca). Skidaju se mirisne maske, prividi cistoce i nevinosti, prividi dobrote. Zagreb buja u tim sitnim satima, raste kroz galerije likova sto kao na filmskoj vrpci prolaze pred mojim ocima. Zena koja vjecito spava u 32ojci sa svim svojim stvarima slozenim ispod nogu:tri velike vrece i jedna stanjena, isprana deka preko njenih koljena. Covjek s pisacom masinom na koljenima (romani i zbirke poezije utisnuti u crno kolo masine bez ijednog lista papira). Bradati, kosmati, veliki covjek, u vjecitoj zelenoj vijetnamki, redovit posjetitelj 31ince (vidim ga ranih 80ih u Zvecki kako na sanku crta stripove).
U nocnim tramvajima zivot je gusci, lica su stvarnija. U svakoj bori citam naslage proslog dana, proslih godina, zivot skriven danjem svjetlu, vidljiv samo narancastim zagrebackim nocima - zivot koji pulsira nezadrzivom snagom, jeci, bori se, odustaje, stvaran i prljav, potonuo u mulj noci, a opet predivan u svoj svojoj stvarnosti -"raste kao bol, i grize sve, pred nasim ocima".
I kada tako izgrizena konacno legnem u svoj mirisni i cisti krevet, prije sna jos jednom mi se pred ocima prolistaju svi nocasnji zvukovi, svi nocasnji smradovi, sve prljavstine i sve boli, ja ih obojam u romanticnu narancastu boju zagrebackih svjetiljki, izbijem iz njih patnju i ostavljam im samo ono malo, sebicno, ugodno prepustanje sudbini - nesto poput kljucanja u toplom, svijetlom, tihom nocnom tramvaju.
Liquid running....
User avatar
tweety
Teta bas
Teta bas
Posts: 117
Joined: 13 Sep 2004, 14:49
Location: lokativna

Post by tweety »

Tijelo, uže.
Lijepim svoj glas o tvoja zapešća:
ona su nijema, gluha,
neumoljiva
(tako je lako pisati o njima, vezanima).
Delta Nila u korijenu dlana
posljednja je slika utisnuta na vlaknima
što su do trzaja stanjena
od pukog nepostojanja.
Tako je jedino pravedno:
zeleno obećanje, utjeha konopca.

Sječivo, nož.
Molim te, pažljivo me rastavljaj.
Ostavi na mojoj koži smjernice
za neke nježnije ruke,
koje poznaju redoslijed.

Koje me prepoznaju.
Liquid running....
Post Reply