Tog jutra, kao i svakog drugog budilica je zazvonila u isto vrijeme. Već automatskim pokretom krenula ju je utiąati istovremeno izvlačeći se iz joą tople postelje. Nije ni primjetila da kraj nje, polako meąkoljeći se, leľi Ona. Tko je uopće ta Ona. Nije li tu kraj nje trebala leľati neka druga Ona... ili On. I sve je dalje iąlo automatski, kupaona, doručak, jutarnja gungula... tko će, ąto će, kada će tko... Samo je prebirala probleme u svojoj glavi, ima li novaca za račune, za dječji izlet, za more, za one nove cipele koje je jučer vidjela u Ilici, za spakirati stvari i jednostavno otići... Ne, ne, to se ne smije misliti.... Zatim rečenice koje se izgovaraju svako jutro samo su padale ko kapljice vode koje su se čule iz kupaonice. Sve isto, uvijek isto. Zar je to tako zamiąljala, proleti joj samo sekundu kroz glavu. Ne, ne, ne ľeli misliti. Tako to treba biti. ®ivot se ľivi najbolje kako se zna. Da, al zar je baą moralo, moralo biti ovako prazno. Ovako bez okusa i mirisa. Gdje li se to naąla, samo u jednom jedinom trenutku koji se razvukao na dane, mjesece, sekunde koje traju u beskraj. Samo traju. Izvlači se iz svog doma kao lopov, u ľurbi. Da nikog ne pogleda u lice. Da ne pogleda u lice one koji je vole. Da li je joą vole? I ta misao joj je proletjela glavom dok je ulazila u pretrpani tramvaj. Zar će ovako joą danima, godinama... sve dok... uľasa jednog dana moľda ipak shvati kako se vrijeme poskliznulo pored nje ko dijete na rolama. A u njoj je glad, vučja glad za smijanjem, bezbriľnoąću... samo da joj se opustiti na trenutak i nek taj trenutak traje satima. I za rukama... nečijim, koje su znale voljeti, onako, baą onako kako njoj treba... Ali sad njoj je svejedno, nije ni vaľno čije su ruke, samo da jesu... samo da je pohotno dograbe, da probude u njoj vampiricu noći koja jedino ąto ľeli je zadovoljiti svoje nagone... samo to...
Koji nesklad u odnosu na ovaj sunčan dan, na ljeto koje tek počinje, na slobodu koja se moľe namirisati u svakom daąku vjetra koji joj udari u lice. Prolazi gradom, promatra ljude koji jure da stignu na posao. I ona je jedna od njih. Njen ľivot je isti kao i njihov, opet joj proleti misao. A moľda to baą tako treba biti. Baą tako i nikako drugačije.
Ulazi u opskurni ured, već je čekaju s kavom. Kolegica joj prepričava neąto, a ona... ona je uopće ne sluąa. Jedino ąto čuje je onaj tanaąni glas u njoj koji joj govori... prodala si se, prodala, prodala si ľivot, radost.... ti si zla zla zla .... U trenu ustaje, ne primjećuje zapanjeni kolegičin pogled, i odlazi u wc. Puąta vodu da joj teče preko ruku, u glavi bubnjaju svi bubnjevi Afrike i Indije zajedno. Bol, prevelika bol. U glavi i srcu i duąi. I podiľe pogled. A ispred nje veliko ogledalo. Pogled joj se susretne s pogledom jedne nepoznate ľene. Ne prepoznaje tu ľenu. Tko li je ona? Tko li je dovraga, ona? U kojem su to trenutku prestale biti ista osoba? Ova ľena iz ogledala je stranac. Izdajica svega onoga ąto je ona godinama sanjala, ąto je pokuąala dohvatiti. I sad, u ovom trenutku, baą sada, ona je shvatila da jede, pije, govori, hoda, ali da je mrtva, posve mrtva... i da je sliku koju je naąarala sama sebi i drugima na gledanje.... daj ta slika samo jedna velika, velika iluzija... kao bljutavi bombon zamotan u ąarenilo. A to ne moľe priznati ni samoj sebi, a kamoli drugima.
I nema viąe suza, samo pustinja. A u pustinji nema viąe ni jednog prijaznog pogleda, nema ramena za plakanje, nema nikog tko bi joj ponudio ni utjehu, ni smirenje, anđeli i vile odavno su napustili njenu prodanu duąu . Jer... sve ih je prodala, sve ih je lagala... za trenutke sebičnosti... koji su upravo sad, ovog trenutka stigli na naplatu.
I dalje gleda to lice u ogledalu. Oči su joj se posve zacrnile, kao da sav mrak njene duąe izlazi pred to ogledalo. Na svjetlo dana. A ona se boji svjetla, boji se istine. Cijeli ľivot samo bjeľi... od drugih... od sebe... al od ovog trenutka... od ovog ogledala, ona se nije u stanju odlijepiti, nije u stanju pobjeći. I stoji tako, kao skamenjena, bez izlaza u strahu od ludila, u strahu od očaja koji se nadvio kao oblak nad ovim sunčanim danom.
I razmotava se to njeno ogromno klupko laľi i obmana pred tim istim ogledalom, sjćanja naviru ko kapljice vode koje joj sad tako blago vlaľe ruke. Te ruke, koje su joą jedine ľive. Koje u ovom trenutku mole... koga???? Postoji li netko uopće koga ona viąe moľe moliti. Postoji li itko pred kim bi ona mogla kleknuti, ovakva, očajna, sama, zaprljana...
Kapljice vode pretvaraju hladnoću u vječnost. Ne moľe odvojiti pogled od te ľene u ogledalu. Tu ľenu je nekad netko negdje volio, a ľena u ogledalu nikada nikog nije voljela. Samo sebe. Jalova ljubav. Bez ploda, bez radosti.
I dolazi ljeto, mirisi slobode i bezbriľnosti su u zraku. Čeľnja kao duh obasjava mali opskurni ured u koji je upravo sjela. Sama. Posegnula je rukom za telefonom... i u isti tren odustala. Ona viąe nema koga nazvati.
I sanjat će i dalje o iluzijama pokuąavajući zaboraviti onaj ubojiti trenutak u ogledalu. Trenutak koji je u krhotine razbio sve ono ąto je mjesecima tako uporno pokuąavala sljepiti, trenutak u kojem su je osudile oči iz ogledala.
Trenutak u ogledalu
-
- Lezba sa onoga svijeta
- Posts: 386
- Joined: 22 Nov 2002, 01:03
- Location: na njenim rukama
Trenutak u ogledalu
-Zašto tako užurbano nunaš?
-Zato da brže zaspim!
-Zato da brže zaspim!
-
- Lezba sa onoga svijeta
- Posts: 386
- Joined: 22 Nov 2002, 01:03
- Location: na njenim rukama
-
- rupe dobro poznaje
- Posts: 77
- Joined: 11 Feb 2003, 00:36
- Location: in my head..
- Contact:
- Hidden_soul
- The root of all evil
- Posts: 2305
- Joined: 09 Feb 2003, 02:35
- Location: Zagreb