Moj najdrazi citat...
Re: Moj najdrazi citat...
Mičite mi se krave s puta, život je kratak!
Gabriel García Márquez
Gabriel García Márquez
- ow
- forska nevista (jede blitvu)
- Posts: 8212
- Joined: 21 Nov 2002, 21:56
- Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
- Contact:
Re: Moj najdrazi citat...
"Ko leti vrijedi, ko vrijedi leti, ko ne leti ne vrijedi" - Grunf
“Ovde počiva onaj koga više nema.” (epitaf)
“Tko izgubi dobitak, dobije gubitak.”
“Bolje ispasti budala nego iz voza.”
„Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.”
“Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!”
"Tko spava njie budan"
"najbolji način kako poraz pretvoriti u pobjedu jest obući neprijatljsku uniformu“
Alan Ford
“Ovde počiva onaj koga više nema.” (epitaf)
“Tko izgubi dobitak, dobije gubitak.”
“Bolje ispasti budala nego iz voza.”
„Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.”
“Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!”
"Tko spava njie budan"
"najbolji način kako poraz pretvoriti u pobjedu jest obući neprijatljsku uniformu“
Alan Ford
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak..
- dalloway
- penzionerka
- Posts: 7016
- Joined: 18 Jan 2008, 19:33
- Location: nepoznata
Re: Moj najdrazi citat...
"Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće. " Miroslav Antić
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće. " Miroslav Antić
Ne blistam jer sam tako izabrala. Ne šepurim se jer volim tajne. Smijem se jer sam sretno biće. Kad šutim sa sobom se sastajem u tamnim hodnicima sebe i tada bi se trebala najviše bojati jer nagovorim se na svakojake bezobrazluke. Na sebe sam slaba.
- cocky
- ...
- Posts: 5601
- Joined: 02 Dec 2009, 22:40
- Location: južno bojište
- Contact:
Re: Moj najdrazi citat...
tuku turci, tuku i hajduci
(ne znam jel citat ili izreka, al me u zadnije vrijeme nosi )
(ne znam jel citat ili izreka, al me u zadnije vrijeme nosi )
Ne živi se od rada, živi se od zarade.
Alka Vuica
Alka Vuica
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
"Najmanje slučajnosti rastvaraju nove svjetove."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
-
- osnovnoskolka
- Posts: 35
- Joined: 15 Oct 2010, 00:40
- Location: Luna
Re: Moj najdrazi citat...
Podijeljena žalost, polovina je žalosti, podijeljena radost, dvostruka je radost -
Matsuo Bashô
Ne hodaj iza mene, mogao bih te ne voditi
Ne hodaj ispred mene, mogao bih te ne slijediti
Hodaj uz mene, budi mi prijatelj. Albert Camus
Bolje je umrijeti u čežnji nego u tuzi. - Halil Džubran
Matsuo Bashô
Ne hodaj iza mene, mogao bih te ne voditi
Ne hodaj ispred mene, mogao bih te ne slijediti
Hodaj uz mene, budi mi prijatelj. Albert Camus
Bolje je umrijeti u čežnji nego u tuzi. - Halil Džubran
- Lorna
- pripravnica
- Posts: 274
- Joined: 01 Nov 2010, 23:37
- Contact:
- wendy
- penzionerka
- Posts: 2429
- Joined: 29 Nov 2010, 02:07
Re: Moj najdrazi citat...
BRINE ME STO ME NISTA NE BRINE....
Nocas gledam zvijezdu koja me u mislima nosi k tebi...
- Lorna
- pripravnica
- Posts: 274
- Joined: 01 Nov 2010, 23:37
- Contact:
- ow
- forska nevista (jede blitvu)
- Posts: 8212
- Joined: 21 Nov 2002, 21:56
- Location: Osijek u dusi (Zagreb me gusi)
- Contact:
Re: Moj najdrazi citat...
jel i ovo Grunf?Lorna wrote:Ako kanish pobedit' ne smesh izgubit'
Bolje biti mrtva pijana nego mrtva (trijezna)...
nedodirljiva wrote:ti mater kaj sam bedasta.. vec sam htela napisat kak me nervira kak nis ne kuzim procitat tu na blc.. a kad meni ono u profilu izabran albanski jezik.. bog te ubio.. koji sam ja bedak..
- inula
- pripravnica
- Posts: 387
- Joined: 18 Apr 2011, 12:51
Re: Moj najdrazi citat...
Verujte, nema razlike izmedju zene koja sminka usta i vojnika koji cisti pusku.
Oboje u planu imaju smrtonosan naum.
Bob Houp (americki komicar)
Oboje u planu imaju smrtonosan naum.
Bob Houp (americki komicar)
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Moj najdrazi citat...
"Oborio sam pogled, nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo. Ali zasto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona vazna, ta daleka, sjecanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukcije, pa i ovo sto me boli. Odlazi, sjenko, nista nije moglo biti drukcije, i naslo bi se nesto drugo da boli. Ne moze biti drukcije pa da bude bolje u ljudskom zivotu...."
Mesa Selimovic
Mesa Selimovic
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
“They may forget what you said, but they will never forget how you made them feel.”
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Moj najdrazi citat...
"U kamenu nista ljudsko, u ljudima sve kameno."
Ivo Andric
Ivo Andric
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
"Tell me a story, Pew.
What kind of story, child?
A story with a happy ending.
There’s no such thing in all the world.
As a happy ending?
As an ending."
What kind of story, child?
A story with a happy ending.
There’s no such thing in all the world.
As a happy ending?
As an ending."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Moj najdrazi citat...
Čovječe što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima sva blaga svoje duše.
Sjeti se da na dnu dubokih okeana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote.
Neće ono blistati izloženo na grudima žene, niti će ikada da resi sjajne prstenove. Naše ga smrtne oči neće ugledati, ali mi slutimo da postoji.
I radujemo mu se više što ga naslućujemo, nego bismo uživali kada bismo ga imali pred sobom.
Pa zato, čovječe koji nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti sva blaga svoje duše.
Tin Ujević
Sjeti se da na dnu dubokih okeana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote.
Neće ono blistati izloženo na grudima žene, niti će ikada da resi sjajne prstenove. Naše ga smrtne oči neće ugledati, ali mi slutimo da postoji.
I radujemo mu se više što ga naslućujemo, nego bismo uživali kada bismo ga imali pred sobom.
Pa zato, čovječe koji nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti sva blaga svoje duše.
Tin Ujević
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
"There was some open space between what he knew and what he tried to believe, but nothing could be done about it, and if you can't fix it you've got to stand it. "
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Moj najdrazi citat...
Uvela ruža -Borisav Stanković
Opet sam te snevao! Kako žalim što san ode, te i ti s njime! Kako bih voleo da to ne beše samo san, san i ništa više. Ali hvala i snu. Slađe je snevati negoli zbilju gledati i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena, i teška, hladna, samotna života... Da, slađi je san, san detinjstva i mladosti...
Hajde da snevamo:
Bili smo komšije. Tvoja majka samo tebe, moja majka samo mene imađahu.
Majka je moja želela da ja postanem ono što moj otac ne beše: da povratim izgubljeno imanje, uzdignem i još lepšim sjajem obasjam već pomračeno ime naše. Ja sam samo to znao da ti nisi za mene, da si mnogo dole, nisko, nisko! I da je čak to dosta od nas što ti dopustamo da si kod nas, te da nas služiš, da mi kao rođenu bratu ugađaš i da, gledajući me, smešiš se blago i trudiš da pogodiš svaku moju želju, smatrajući se srećnom ako mi je ispuniš. Za tebe bejah Bog, idol i najsvetije biće.
Da, bili smo deca. Ali ne! Samo si ti bila dete, a ne i ja. Ja sam bio već zreo. No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno.
Eto, tako je to bilo! Znao sam ja da neću naći vernije, istrajnije i ropskije ljubavi od tvoje: znao sam da bi me negovala i čuvala kao očinji vid... Znao sam ja sve to, pa ipak... Da, nisi i ti bila bogata, iz znane kuće, i nisi bila viša od mene. Peče me! Boli! Ali i ja nisam svemu tome bio kriv. Jer, koliko puta, umoren i obuzet sumnjom da mozda neću ono biti čemu težim, koliko puta, kažem ti, odrekao bih se svega. I da onda, uz tebe, ljubljen, prospavam svoj san.
Nisi se udala. Svi su znali zašto nećeš, i više ti se svetili nego što su te sažaljevali. I ja sam znao, ali sam ćutao. Nisam znao šta da radim. Nisam hteo da te dam drugome, da tu tvoju lepotu, milinu, ljubav i sreću ima. Bilo mi je teško i mučno pri pomisli da će te drugi grliti i ljubiti; da će drugi piti ljubavi iz tebe, tog čistog, jos neproteklog izvora... A ovamo? Da nije bilo te tvoje slepe predanosti, poverenja i ljubavi, ja bih znao šta da radim. Ali ti? Nisam te smatrao za višu no ostale, ali ipak si bila nešto drugo, nešto sto me je sprečavalo da postupim kao sa ostalima. Borio sam se, mučio, lomio, i topio gledajući te tako lepu, krasnu i razvijenu, tek procvatu...
Volim te, volim...volim!... - I sve te više stiskah, grljah, ljubljah... I, prigrljenu, potpuno pripijenu uza se, držah te; osećah ti laku trzavicu i toplotu tela... Ah! I, mesto radosti, srece, strasti, mene luda i bedna, obuze beskrajna, velika, teška tuga... Suze mi navreše.
- Da li će ikada biti duše koja će me ovako voleti?
I ti - ne dani, već noći! Ja ne mogu više. Plačem. Uzalud su suze, uzalud je sve! Prošlo je, i ode! Ne povrati se! Šta mogu sad ja, do samo suze?!...
I odoše. Moja majka visoko, lako, ponosito, a tvoja zgrčeno i zanoseći se. Ne znam šta je bilo i čime su te nagnali da pristaneš, samo na materinom oku spazih još neosušenu veliku suzu, kad se vrati i reče:
- Svršeno je!
Ja? Isprva kao da se oslobodih, dahnuh što sam te skinuo s vrata, ali me posle uhvati strah. Bojao sam se. Poražen svojim kukavičlukom, drhtao sam kao prut. Dahire, ćemaneta, zajecaše, uzdigoše se i počeše pištati po obasjanim i mirnim visinama. Oh, a u njima ko da beše neke demonske, strašne naslade i zadovoljstva; osvetne i zlurade, tajanstvene sreće sto mi te oteše, uzeše od mene. Kao da te ti glasovi poneše sa sobom gore, u visine, krešteći i pišteći... sveteći se meni, koji se čas radovah što se otresoh tebe, čas opet drhtah i plakah silno, jako, krijući se da me ko ne spazi i vidi!...
Opet sam te snevao! Kako žalim što san ode, te i ti s njime! Kako bih voleo da to ne beše samo san, san i ništa više. Ali hvala i snu. Slađe je snevati negoli zbilju gledati i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena, i teška, hladna, samotna života... Da, slađi je san, san detinjstva i mladosti...
Hajde da snevamo:
Bili smo komšije. Tvoja majka samo tebe, moja majka samo mene imađahu.
Majka je moja želela da ja postanem ono što moj otac ne beše: da povratim izgubljeno imanje, uzdignem i još lepšim sjajem obasjam već pomračeno ime naše. Ja sam samo to znao da ti nisi za mene, da si mnogo dole, nisko, nisko! I da je čak to dosta od nas što ti dopustamo da si kod nas, te da nas služiš, da mi kao rođenu bratu ugađaš i da, gledajući me, smešiš se blago i trudiš da pogodiš svaku moju želju, smatrajući se srećnom ako mi je ispuniš. Za tebe bejah Bog, idol i najsvetije biće.
Da, bili smo deca. Ali ne! Samo si ti bila dete, a ne i ja. Ja sam bio već zreo. No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno.
Eto, tako je to bilo! Znao sam ja da neću naći vernije, istrajnije i ropskije ljubavi od tvoje: znao sam da bi me negovala i čuvala kao očinji vid... Znao sam ja sve to, pa ipak... Da, nisi i ti bila bogata, iz znane kuće, i nisi bila viša od mene. Peče me! Boli! Ali i ja nisam svemu tome bio kriv. Jer, koliko puta, umoren i obuzet sumnjom da mozda neću ono biti čemu težim, koliko puta, kažem ti, odrekao bih se svega. I da onda, uz tebe, ljubljen, prospavam svoj san.
Nisi se udala. Svi su znali zašto nećeš, i više ti se svetili nego što su te sažaljevali. I ja sam znao, ali sam ćutao. Nisam znao šta da radim. Nisam hteo da te dam drugome, da tu tvoju lepotu, milinu, ljubav i sreću ima. Bilo mi je teško i mučno pri pomisli da će te drugi grliti i ljubiti; da će drugi piti ljubavi iz tebe, tog čistog, jos neproteklog izvora... A ovamo? Da nije bilo te tvoje slepe predanosti, poverenja i ljubavi, ja bih znao šta da radim. Ali ti? Nisam te smatrao za višu no ostale, ali ipak si bila nešto drugo, nešto sto me je sprečavalo da postupim kao sa ostalima. Borio sam se, mučio, lomio, i topio gledajući te tako lepu, krasnu i razvijenu, tek procvatu...
Volim te, volim...volim!... - I sve te više stiskah, grljah, ljubljah... I, prigrljenu, potpuno pripijenu uza se, držah te; osećah ti laku trzavicu i toplotu tela... Ah! I, mesto radosti, srece, strasti, mene luda i bedna, obuze beskrajna, velika, teška tuga... Suze mi navreše.
- Da li će ikada biti duše koja će me ovako voleti?
I ti - ne dani, već noći! Ja ne mogu više. Plačem. Uzalud su suze, uzalud je sve! Prošlo je, i ode! Ne povrati se! Šta mogu sad ja, do samo suze?!...
I odoše. Moja majka visoko, lako, ponosito, a tvoja zgrčeno i zanoseći se. Ne znam šta je bilo i čime su te nagnali da pristaneš, samo na materinom oku spazih još neosušenu veliku suzu, kad se vrati i reče:
- Svršeno je!
Ja? Isprva kao da se oslobodih, dahnuh što sam te skinuo s vrata, ali me posle uhvati strah. Bojao sam se. Poražen svojim kukavičlukom, drhtao sam kao prut. Dahire, ćemaneta, zajecaše, uzdigoše se i počeše pištati po obasjanim i mirnim visinama. Oh, a u njima ko da beše neke demonske, strašne naslade i zadovoljstva; osvetne i zlurade, tajanstvene sreće sto mi te oteše, uzeše od mene. Kao da te ti glasovi poneše sa sobom gore, u visine, krešteći i pišteći... sveteći se meni, koji se čas radovah što se otresoh tebe, čas opet drhtah i plakah silno, jako, krijući se da me ko ne spazi i vidi!...
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
"Samo zato što je sve drugačije ne znači da se išta promjenilo."
Irene Peter
Irene Peter
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- Linda
- penzionerka
- Posts: 5467
- Joined: 04 Jul 2010, 21:05
Re: Moj najdrazi citat...
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."
Ivo Andrić
"Znakovi pored puta"
Ako ne možete reći istinu o sebi, nećete moći ni o drugim ljudima.
Wirginia Woolf
Ivo Andrić
"Znakovi pored puta"
Ako ne možete reći istinu o sebi, nećete moći ni o drugim ljudima.
Wirginia Woolf
And I can't be running back and fourth forever between grief and high delight.
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
Obožavam gornji citat od Andrića...
OT:
"Al' na kraju se desi samo jedno, dolazi prokleta hladnoca."
"Precenio sam život, kao što precenjujem sve i svakog, i neki misle da se nepotrebno rasipam plaćajući prevelike cene na sve strane, ali ne radim to samo zato što sam veliki troškadžija...
Ne, ne uvek..
Ljude katkad precenjujem zato što me je sramota da imam posla samo sa jeftinima..."
OT:
"Al' na kraju se desi samo jedno, dolazi prokleta hladnoca."
"Precenio sam život, kao što precenjujem sve i svakog, i neki misle da se nepotrebno rasipam plaćajući prevelike cene na sve strane, ali ne radim to samo zato što sam veliki troškadžija...
Ne, ne uvek..
Ljude katkad precenjujem zato što me je sramota da imam posla samo sa jeftinima..."
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- inula
- pripravnica
- Posts: 387
- Joined: 18 Apr 2011, 12:51
Re: Moj najdrazi citat...
F.M. Dostojevski - „Lepota će spasiti svet“
- hellen_stewart
- najpoželjnija forumašica
- Posts: 15819
- Joined: 31 Jan 2008, 11:36
- Location: Iza sedam gora,iza sedam mora...
Re: Moj najdrazi citat...
IMA U DUŠI JEDAN OŽILJAK...
"...Ima u duši mojoj ožiljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu..."
Takva je naša duša. Ispunjena uspomenama koje nas rastuže, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te stare ožiljke iako znamo da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tuđe nebo i uzalud tražimo one zvezde ka kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi. Pa se naprežemo da čujemo onaj letnji povetarac sto je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se, držeći svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali... umesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vreme i mnoge vode protekle... Nema više ni parnjača ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu čeka uzdrhtalog srca. Niti iščekivanja poštara da nam glas od voljene osobe donese ,pa da po ko zna koji put pročitamo reči koje su drhtavom rukom pisane; "Ljubim te!", "Mislim na tebe…", "Nedostaješ mi!" Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola što nam kroz srce mine... Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobeći ne moze. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine... I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo... vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi... blistavih... slanih...""
Desanka Maksimović
"...Ima u duši mojoj ožiljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu..."
Takva je naša duša. Ispunjena uspomenama koje nas rastuže, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te stare ožiljke iako znamo da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tuđe nebo i uzalud tražimo one zvezde ka kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi. Pa se naprežemo da čujemo onaj letnji povetarac sto je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se, držeći svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali... umesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vreme i mnoge vode protekle... Nema više ni parnjača ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu čeka uzdrhtalog srca. Niti iščekivanja poštara da nam glas od voljene osobe donese ,pa da po ko zna koji put pročitamo reči koje su drhtavom rukom pisane; "Ljubim te!", "Mislim na tebe…", "Nedostaješ mi!" Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola što nam kroz srce mine... Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobeći ne moze. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine... I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo... vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi... blistavih... slanih...""
Desanka Maksimović
Mi nekog ljubimo ne zato sto sto tu ljubav zasluzuje potpunije i iskljucivije nego iko drugi,nego sto smo mi na tu licnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji...
- Instinct
- World of palpitation.
- Posts: 22289
- Joined: 28 Jul 2008, 17:48
- Location: Saturn
Re: Moj najdrazi citat...
"-I što je dalje bilo?
-Mislim da sam te na kraju preboljela. Kao herpes zoster.
-Ne, ozbiljno, što se kasnije dogodilo?
-Upoznala sam te. Sam si me izliječio od sebe."
David Nicholls:"Jedan dan"
-Mislim da sam te na kraju preboljela. Kao herpes zoster.
-Ne, ozbiljno, što se kasnije dogodilo?
-Upoznala sam te. Sam si me izliječio od sebe."
David Nicholls:"Jedan dan"
"Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
Sa mnom je čudno čak i umrijeti, jer ja se ne završavam. "
- Linda
- penzionerka
- Posts: 5467
- Joined: 04 Jul 2010, 21:05
Re: Moj najdrazi citat...
Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako?“ Slegoh ramenima. „Vjerojatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.
Carlos Ruiz Zafón
"Sjena vjetra"
Carlos Ruiz Zafón
"Sjena vjetra"
And I can't be running back and fourth forever between grief and high delight.