Smrt
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
Smrt
Rekli su da je samo pitanje vremena jer da ona umire. Danas, sutra ili pak za mjesec dana.
Odlučila sam da je idem vidjeti u Dom, danas.
Oni hodnici, kolica, miris... Da čovjek glavu izgubi.
A ona... Ležala je nepomična u svom krevetu, ruke je samo izvadila na rub pokrivača, bez zuba... Kako??? Pa prije tjedan dana je bilo sve u redu, koliko je moglo biti.
Onda čujem s ulaza u sobu, glas nekog po prilici učena čovjeka. I sada mi zvone u ušima riječi: "Ne može se tu ništa više. Godine... A znate li da je i papa Ivan Pavao II. (koji je imao svu skrb ovog svijeta) umro od sepse? Žao mi je."
I nikako ne mogu razumjeti kako netko može tek tako reći da je gotovo, nema pomoći. Ne mogu vjerovati da je jedina stvar koju mogu učinit za nju, je posjetiti ju i "čekati". Čekati što?
Joj kako mi je žao što češće nisam dolazila. Oprosti mi.
Sada niti ne znaš tko sam ja.
Gledala me sva prestrašena ili se to samo meni tako činilo.
A neka druga baba vikala da joj je ova ukrala krunicu i da joj to Bog nikad neće oprostiti niti te molitve uslišati. I sve se nešto kune Bogom da ona ne laže, da je to posvećena krunica i što ja znam što.
A ova ju gleda. To blijedo lice, upalih očiju i usta, samo nepomično stoji i gleda. Kao da neka druga žena leži u njenom krevetu.
Nešto je u sobi sokova, keksiju, voća. Nikad ga nije bilo toliko. Sada tek dolaze ljudi, naravno. Sve to stoji na odmariću kao što će za koji mjesec stajati lumini, umjetno cvijeće, svijeće na nekoj ploči.
Odlazim. Uznemirena, potresena... Sva ona lica, tijela koja beživotno leže u krevetima, pogledi koji se bore sa smrću... Miris.
Kako se boriti protiv ovih misli kad si pred takvim prizorom?
Nije li ironično što ostane na kraju od nas?
O kako mi je žao, kako se sramim sebe što tek sad dolazim.
Oprosti mi. Zapamti me kao dijete koje si čuvala i misli da sam i sada tek dijete koje je zaboravilo.
Kako se tek sada ja bojim.
Da li vam je ikad bilo rečeno da netko vama vrlo blizak će ubrzo umrijeti? Danas, sutra, za mjesec dana?
Kako je prošlo vrijeme nakon što je ta osoba otišla?
Kakvo je vaše poimanje smrti?
Je li vas strah?
Odlučila sam da je idem vidjeti u Dom, danas.
Oni hodnici, kolica, miris... Da čovjek glavu izgubi.
A ona... Ležala je nepomična u svom krevetu, ruke je samo izvadila na rub pokrivača, bez zuba... Kako??? Pa prije tjedan dana je bilo sve u redu, koliko je moglo biti.
Onda čujem s ulaza u sobu, glas nekog po prilici učena čovjeka. I sada mi zvone u ušima riječi: "Ne može se tu ništa više. Godine... A znate li da je i papa Ivan Pavao II. (koji je imao svu skrb ovog svijeta) umro od sepse? Žao mi je."
I nikako ne mogu razumjeti kako netko može tek tako reći da je gotovo, nema pomoći. Ne mogu vjerovati da je jedina stvar koju mogu učinit za nju, je posjetiti ju i "čekati". Čekati što?
Joj kako mi je žao što češće nisam dolazila. Oprosti mi.
Sada niti ne znaš tko sam ja.
Gledala me sva prestrašena ili se to samo meni tako činilo.
A neka druga baba vikala da joj je ova ukrala krunicu i da joj to Bog nikad neće oprostiti niti te molitve uslišati. I sve se nešto kune Bogom da ona ne laže, da je to posvećena krunica i što ja znam što.
A ova ju gleda. To blijedo lice, upalih očiju i usta, samo nepomično stoji i gleda. Kao da neka druga žena leži u njenom krevetu.
Nešto je u sobi sokova, keksiju, voća. Nikad ga nije bilo toliko. Sada tek dolaze ljudi, naravno. Sve to stoji na odmariću kao što će za koji mjesec stajati lumini, umjetno cvijeće, svijeće na nekoj ploči.
Odlazim. Uznemirena, potresena... Sva ona lica, tijela koja beživotno leže u krevetima, pogledi koji se bore sa smrću... Miris.
Kako se boriti protiv ovih misli kad si pred takvim prizorom?
Nije li ironično što ostane na kraju od nas?
O kako mi je žao, kako se sramim sebe što tek sad dolazim.
Oprosti mi. Zapamti me kao dijete koje si čuvala i misli da sam i sada tek dijete koje je zaboravilo.
Kako se tek sada ja bojim.
Da li vam je ikad bilo rečeno da netko vama vrlo blizak će ubrzo umrijeti? Danas, sutra, za mjesec dana?
Kako je prošlo vrijeme nakon što je ta osoba otišla?
Kakvo je vaše poimanje smrti?
Je li vas strah?
- Дaни су kaдa сe kидa биjeли пaпир нa maлeнe komaдићe и oсjeћa вeлиka пotрeбa зa mирom.
- zenia
- lezbača de lux
- Posts: 3687
- Joined: 02 Nov 2007, 19:08
- Location: zabreg
.. To je jedino čega me u životu zaista strah.. Poziv u pola noći...
Doživjela sam i previše puta... Ne znam o tome govoriti..
Ja si olakšavam tako što zamišljam smrt kao izlaz kraj... Prestanak svake boli..
To me manje više uvijek držalo..
Doživjela sam i previše puta... Ne znam o tome govoriti..
Ja si olakšavam tako što zamišljam smrt kao izlaz kraj... Prestanak svake boli..
To me manje više uvijek držalo..
"...primećuješ da izbegavam izraz kremiran, koji je stran našem lepom jeziku, jer mene će spaliti, a ne umutiti u krem...."
- alex 2
- litlle blue alien
- Posts: 3182
- Joined: 04 Nov 2007, 19:58
- Location: Nebo
- steto
- Konvencionalna
- Posts: 2028
- Joined: 30 Jun 2006, 10:40
- Location: ur mind is my playground
na svu srecu, nemam puno isqstva s tim...
zapravo, prva jako bliska osoba koju sam izgubila je baka, prije nekih mjesec dana...
ne znam...
imala je i unuchad i praunuchad,
i lijep zhivot za sobom, i 84 godine, i bila bolesna,
i prosto smo samo chekali,
narochito posljednjih par nedjelja...
al nije meni tu nishta jasno...
ne razumijem nikako koncept da te sad ima,
a u slijedecem trenutq ne,
i da svi ostali ostvaruju svoj slijedeci udah,
a ti vishe ne...
to je to...
bash mi nije jasno...
inache mi konachnost nije bliska mozgu,
a tek smrt kao vrhunac konachnosti--ni pod razno...
zapravo, prva jako bliska osoba koju sam izgubila je baka, prije nekih mjesec dana...
ne znam...
imala je i unuchad i praunuchad,
i lijep zhivot za sobom, i 84 godine, i bila bolesna,
i prosto smo samo chekali,
narochito posljednjih par nedjelja...
al nije meni tu nishta jasno...
ne razumijem nikako koncept da te sad ima,
a u slijedecem trenutq ne,
i da svi ostali ostvaruju svoj slijedeci udah,
a ti vishe ne...
to je to...
bash mi nije jasno...
inache mi konachnost nije bliska mozgu,
a tek smrt kao vrhunac konachnosti--ni pod razno...
Neka tvoje oko padne na mene u chasu kada budem dobro uvjezbana, jer niko nije svih sedam dana u nedjelji ni mudar ni lijep...
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
Da je bar neistina.alex 2 wrote: Samo se nadam malena da ovo nije istinita prica :( :(
Riječ je o ženi koja me čuvala dobar dio mog djetinjstva i kojoj su već pripremili crne čarape. Budale
Napisala sam sve to jer me upravo ono nagnalo na otvaranje ove morbidne teme.
Mogla bih toga dosta pisati o tom, ali ne mogu više od ovog trenutno.
- Дaни су kaдa сe kидa биjeли пaпир нa maлeнe komaдићe и oсjeћa вeлиka пotрeбa зa mирom.
- alex 2
- litlle blue alien
- Posts: 3182
- Joined: 04 Nov 2007, 19:58
- Location: Nebo
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
Situacija je više no tragična. Ponašanje nekih ljudi oko mene me toliko iritira.alex 2 wrote:Malena , neznam sta da ti kazem 4 puta mi je bilo tako i nikad se nismo nit ja nit moja obitelj navikli na to
uistinu je teska ta situacija :(
Ima onih koji su uistinu žalosni, no ima i onih koji su već "sve pripremili".
"To tako treba biti", kažu. Ma briga mene što treba biti. Ovo vrijeme, osjećaj da će za nekoliko dana biti pod pločom... Bože sveti. Ne mogu ja to.
A i velik je problem ako ne vjeruješ ni u što. Sada je li bolje vjerovati slijepo ili biti suočen s činjenicom? No ne mora ni to biti.
Najžalosnije je ono što život od nas učini ili mi od njega. Na što spadnemo. Što od nas ostane.
- Дaни су kaдa сe kидa биjeли пaпир нa maлeнe komaдићe и oсjeћa вeлиka пotрeбa зa mирom.
- alex 2
- litlle blue alien
- Posts: 3182
- Joined: 04 Nov 2007, 19:58
- Location: Nebo
-
- na vrhuncu
- Posts: 807
- Joined: 19 Jan 2004, 22:36
- Location: Osijek
- Contact:
Meni je mama umrla od raka kad sam imala 18 godina i to je osjećaj koji me dotakao do samih dubina. Ogromno iskustvo koje me približilo smrti i opustilo.
Danas ju osjećam više nego ikada, u sebi, oko sebe, u drugima. Razmišljati na način da te osobe doista nema i da nema ništa Iza meni je glupo, nedostatno i dosadno. Ne znam što da radim s tim, a i nije da me netko može uvjeriti da je to doista tako.
Uvijek mi bude drago kad netko umre, jer znam gdje ide (bar mislim da znam, ali to mišljenje da znam i slike koje nadolaze su milijun puta ljepše od onih da nestaju u nepovrat).
Danas ju osjećam više nego ikada, u sebi, oko sebe, u drugima. Razmišljati na način da te osobe doista nema i da nema ništa Iza meni je glupo, nedostatno i dosadno. Ne znam što da radim s tim, a i nije da me netko može uvjeriti da je to doista tako.
Uvijek mi bude drago kad netko umre, jer znam gdje ide (bar mislim da znam, ali to mišljenje da znam i slike koje nadolaze su milijun puta ljepše od onih da nestaju u nepovrat).
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
Dobro je imati neko "lakše" shvaćanje, no radi istog biti radostan kad netko umre?Markiza wrote:Uvijek mi bude drago kad netko umre, jer znam gdje ide (bar mislim da znam, ali to mišljenje da znam i slike koje nadolaze su milijun puta ljepše od onih da nestaju u nepovrat).
- Дaни су kaдa сe kидa биjeли пaпир нa maлeнe komaдићe и oсjeћa вeлиka пotрeбa зa mирom.
- zenia
- lezbača de lux
- Posts: 3687
- Joined: 02 Nov 2007, 19:08
- Location: zabreg
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
Ma razumjela sam ja to. Naravno da nije mislila skakati od sreće, no ipak mora ostati jedan okus gorčine. Nije mi jasno kako se čovjek može okrenuti na takvu isključivost.zenia wrote:Mislim da nije mislila radostan kao da se radi o nekoj sreći..
Radi se o osjećaju olakšanja, uvjerenju da osoba napušta svoju patnju i odlazi na mjesto koje je ljepše...
- Дaни су kaдa сe kидa биjeли пaпир нa maлeнe komaдићe и oсjeћa вeлиka пotрeбa зa mирom.
- zenia
- lezbača de lux
- Posts: 3687
- Joined: 02 Nov 2007, 19:08
- Location: zabreg
-
- na vrhuncu
- Posts: 807
- Joined: 19 Jan 2004, 22:36
- Location: Osijek
- Contact:
To zavisi od vjerovanja. Ako si uvjeren kao ja da je mjesto o kojem mi je pričala prije nego što je umrla doista mjesto koje ju čeka, onda je to nešto doista predivno. Jedini istinski razlog zašto ne bih voljela da je umrla je sebičnost. Ne znam niti čemu bi služila ta gorčina, osim da me boli, a i da duh te osobe stavljam u poziciju da je nemoćna da mi pomogne. :?malena8 wrote:Ma razumjela sam ja to. Naravno da nije mislila skakati od sreće, no ipak mora ostati jedan okus gorčine. Nije mi jasno kako se čovjek može okrenuti na takvu isključivost.zenia wrote:Mislim da nije mislila radostan kao da se radi o nekoj sreći..
Radi se o osjećaju olakšanja, uvjerenju da osoba napušta svoju patnju i odlazi na mjesto koje je ljepše...
- zenia
- lezbača de lux
- Posts: 3687
- Joined: 02 Nov 2007, 19:08
- Location: zabreg
- klija
- dezurna balkonka
- Posts: 606
- Joined: 20 Aug 2003, 03:39
- piz_darija
- Pizda_rija
- Posts: 1997
- Joined: 11 Aug 2006, 12:24
- Location: s kraja svijeta, tamo gdje se pada...
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
- alex 2
- litlle blue alien
- Posts: 3182
- Joined: 04 Nov 2007, 19:58
- Location: Nebo
- malena8
- Boja u sistemu ovisna o Suncu
- Posts: 4135
- Joined: 07 Aug 2007, 16:37
- Location: Miami, Florida
- Lea
- penzionerka
- Posts: 9201
- Joined: 13 Apr 2008, 15:24
- Location: Njemacka
Smrt koja me jako pogodila je smrt moje bake... Prošlo je već godina od tog događaja... Ipak...
Osobno se bojim smrti... I to abnormalno... Iako sam vjernik... Smrt je nešto što nikako ne prihvaćam... A ipak svi moramo umrijeti... To je tako...
Osobno se bojim smrti... I to abnormalno... Iako sam vjernik... Smrt je nešto što nikako ne prihvaćam... A ipak svi moramo umrijeti... To je tako...
Michelangelo Buonarroti "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."
- zenia
- lezbača de lux
- Posts: 3687
- Joined: 02 Nov 2007, 19:08
- Location: zabreg
Možda ne želi da je ljudi koje voli vide kako propada..malena8 wrote:Što to život napravi od čovjeka ili pak godine...
Nit pričati ne želi, štoviše rekla je da neka ne dolazim više ni ja ni itko.
Žalosno.
"...primećuješ da izbegavam izraz kremiran, koji je stran našem lepom jeziku, jer mene će spaliti, a ne umutiti u krem...."
- Dodir_Svile
- butch Barbie
- Posts: 6303
- Joined: 22 Nov 2002, 17:35
- Location: In The Meantime.
- Lea
- penzionerka
- Posts: 9201
- Joined: 13 Apr 2008, 15:24
- Location: Njemacka
- alex 2
- litlle blue alien
- Posts: 3182
- Joined: 04 Nov 2007, 19:58
- Location: Nebo