Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - XI dio
Najbolja Frendica u 19.30: "Ajmo, moram kupit' nove čizme! Tak ih jako i odmah moram kupit'!"
Ja: "Eh, more komotno... Ali, kad smo već kod shoppinga: stara, ovih dana, kad i ak' bi ti možda eventualno imala vremena - nemrem si zamisliti bolju asistenticu - trebao bi mi možda grudnjak... samo da pogledamo malo... možda... eventualno... bih ga i kupila..." - jebi ga, volim konjunktiv... svakako u odnosu na grudnjake i ostale objekte i simbole potlačivanja ženske seksualnosti i, nadasve, prirodne optike objekata iste...
NF: "Stvarno?!? Nakon 20 godina?!? Konačno!!! Jebeš moje čizme!!! Idemo po grudnjake!!! SAD!!! (zakaj sam znala da ne misli "Sjedinjene Američke Države"??? I zakaj "grudnjaci"? Množina...)... Sekundu... ehm... znam kam ćemo! IDEMO!!!" - ona konjunktiv ne može organski podnijeti i ne priznaje ga ni kao gramatičku, a kamoli kao vremensku kategoriju. "sad!", "odmah!!" i "smjesta!!!" su njeni omiljeni izrazi vezani uz shvaćanje vremenskog prostora. Tim redom i stupnjevanjem, mogućim jedino naviše, tj. brže.
I tako me već vuče niz ulicu uništavajući savršeni kroj lijevog rukava moje nove jakne.
Ja: "Ali, ja ne znam ni svoju mjeru ni niš... i to je sigurno jaaakooo komplicirano, i traaajaaalooo bu... i pol 8 je, i niš više ne radi! I nije tak hitno..."NF: "Kaj god!!! Pa, nisi zabadava baš mene pitala! Stara, ovo je Zagreb i sve radi do 8! Do tada smo ti kupile 10 grudnjaka!!! I 40 isprobale..., tj. ti buš ih isprobala, hi-hi-hi... Sve bumo našle, stara moja... Btw. naravno da je hitno!!!" - moja NF zna kaj u svojim vlastitim izjavama treba naglasiti...
Ja (OK, Mudra, hebi ga! - sad il' nikad!): "Bejbe, ti si jedina koja je zaslužila doživjeti moje sise u ovom, starenjem i najnovijom nula-dijetom uvjetovanom, baznadnom i derutnom stanju..."NF: "E, samo da znaš da jesam! Nakon svih ovih godina... optičke patnje..." - o čemu ona priča??? I kak se uopće usuđuje!?! Moje Ljubavnice su, naime, oduvijek nalazile i, uzgred - još uvijek to čine! - , moje sise savršenima!
Kritičnim pogledom ispunjenim izvjesnom dozom gađenja, ali i svakako svjesna svoje trenutačne moći, pogledala je još jednom u moje pročelje, te naglas nasred Masarykove zaključila: "Da, fakat trebaš grudnjak..." Iako me totalno srozala, priznajem da sam pronašla izvjesno gotovo erotično zadovoljstvo u toj maloj demonstraciji njene dominantnosti. Kao i uvijek, uostalom, kad mi tak moćno uleti. Pa još na javnom mjestu...
Pričala je, od "Blata" na ćošku Masarykove i Gundulićeve do Benettona na Cvjetnom, cijelo vrijeme o grudnjacima. O onima sa i bez žice, sa širokim i kratkim vrpcama, pojasevima ("Rekla si, obrijala si pazuha, ne? Ok, fala Bogu, barem nešto..."), čime li sve ne, u jednini i, što je bilo apsolutno najgore - u odnosu na grudnjak - u množini!!! To me nasmrt isprepadalo, ali, jebi ga!, slutila sam nekak di i kak bu to završilo. Htjedoh kupiti samo jedan neupadljivi primjerak, za početak, za ponekad... ako mi baš zatreba. Zakaj bi mi, nakon gotovo 20 godina bez grudnjaka, u Berlinu (btw. donedavno evropskom glavnom gradu lezbi i žena uopće bez grudnjaka), uopće mogao zatrebati? Ok, nikad se ne zna! Ta misao me vodila. Ali, da ću u 10 minuta isprobati 20 komada (ili su to parovi?), o tome nisam ni sanjala! Još manje sam sanjala o tome da ću već pri polovici (spomenuh li ikada u Hvalospjevima da sam freakuša opsjednuta brojevima?) planiranog, za mene bezbroja isprobanih, naći pravi! "Čuj, rekla sam prodavačici u čemu je tvoj problem. Mala je genije, evo ti još par komada po njenoj preporuci... za probat'!", doda NF, ubacivši energično (istovremeno - btw., ona je svjetska prvakinja u multitaskingu! - na mobitelu O-Ton: "Stara, nemam ti sad vremena za spiku, al' ne buš verovala: Mudra nakon 20 godina kupuje grudnjak!!! Ajd', bok!" - ergo, bilo mi je jasno: cijela hrvatska metropola će najkasnije sutra u 7 ujutro - kad kokama počinje radno vrijeme - znati da sam, iz feminističkog ugla svakako, posrnula!) tih dodatnih par komada u kabinu u kojoj sam, kompletno na rubu živaca, isprobavala već ne znam ni sama koji primjerak po redu. Of kors, po glasnim i detaljnim uputama izvana, s pozicije pogleda u napola otvorenu kabinu, te iste najdraže NF: "Čuj, tu malo stegni, ove gore malo povuci, zategni... oh, daaaa, to je skoro pa to...Ček'! Sekundu! Probaj ipak ovaj još jednom... YES!!! Ipak crno? Joj, kak si dosadna!...". U čemu je moj navodni problem i zakaj je prodavačica, koja moje sise u nezaboravnom originalnom izdanju nije ni vidjela, ispala genije, to mi do dana današnjeg nije jasno, ali otišla sam doma sa 2 grudnjaka (ili para?, kao što se već zapitah...). Koji mi btw. fuckin' dobro stoje, tj. drže... Ne vodu, nego moje sise.
Moja Najbolja Frendica je apsolutna heteroseksualka. Apsolutno sretna sa svojim tipom. I očito (ako mene pitate!), apsolutno sretna sa mnom kao svojom Najboljom Prijateljicom. I trpi i tolerira moju momentalnu apsolutno bezgraničnu platonsku ljubav prema Madonni, Amy Winehouse i Duffy. Što je čini apsolutno besmrtnom (moju NF, Madonna to svakako već jest, A.W. je na dobrom putu u besmrtnost, a Duffy je tek zakoračila u moj privatni Hall Of Fame!). I trpi već godinama, bez izuzetka, svaki moj frust u odnosu na prolaznost mojih Divnih Jednih, bez suvišnih: "Stara, a lijepo sam ti rekla..."
U međuvremenu, ona je sada i Najbolja Poznavateljica veličine, volumena, spuštenosti i ostalih, za mene do tog trenutka opet apsolutno nemogućih, tajnovitih i nikada - s moje strane - priznatih vrijednosnih detalja, da ne kažem točnih dimenzija mojih sisa! Što nijedna od Divnih Jednih nije i nikada neće biti... Zanimljivo! I vrlo intimno.
Da skratim: ovo je Hvalospjev Lezbijskom Umijeću Ljubavi prema Najboljoj Prijateljici!!! Neovisno o tome koje sexualne usmjerenosti ista bila. Oda jednoj apsolutno platonskoj i apsolutno neuništivoj Ženskoj Ljubavi.
One, te divne NF, su tu, uvijek prisutne, ponekad samo u pozadini, ponekad u prvom planu, bile Heterićke ili Lezibezi, ali one nas bezgranično vole! Inače ne bi, između ostalog, dobrovoljno i nemilosrdno iskreno uzimale mjeru našim sisama! Koje su opet tako blizu našim srcima.
Hvala ti, NF! Za sve ove godine... I za sve buduće... I za grudnjake...
NF: "Stvarno?!? Nakon 20 godina?!? Konačno!!! Jebeš moje čizme!!! Idemo po grudnjake!!! SAD!!! (zakaj sam znala da ne misli "Sjedinjene Američke Države"??? I zakaj "grudnjaci"? Množina...)... Sekundu... ehm... znam kam ćemo! IDEMO!!!" - ona konjunktiv ne može organski podnijeti i ne priznaje ga ni kao gramatičku, a kamoli kao vremensku kategoriju. "sad!", "odmah!!" i "smjesta!!!" su njeni omiljeni izrazi vezani uz shvaćanje vremenskog prostora. Tim redom i stupnjevanjem, mogućim jedino naviše, tj. brže.
I tako me već vuče niz ulicu uništavajući savršeni kroj lijevog rukava moje nove jakne.
Ja: "Ali, ja ne znam ni svoju mjeru ni niš... i to je sigurno jaaakooo komplicirano, i traaajaaalooo bu... i pol 8 je, i niš više ne radi! I nije tak hitno..."NF: "Kaj god!!! Pa, nisi zabadava baš mene pitala! Stara, ovo je Zagreb i sve radi do 8! Do tada smo ti kupile 10 grudnjaka!!! I 40 isprobale..., tj. ti buš ih isprobala, hi-hi-hi... Sve bumo našle, stara moja... Btw. naravno da je hitno!!!" - moja NF zna kaj u svojim vlastitim izjavama treba naglasiti...
Ja (OK, Mudra, hebi ga! - sad il' nikad!): "Bejbe, ti si jedina koja je zaslužila doživjeti moje sise u ovom, starenjem i najnovijom nula-dijetom uvjetovanom, baznadnom i derutnom stanju..."NF: "E, samo da znaš da jesam! Nakon svih ovih godina... optičke patnje..." - o čemu ona priča??? I kak se uopće usuđuje!?! Moje Ljubavnice su, naime, oduvijek nalazile i, uzgred - još uvijek to čine! - , moje sise savršenima!
Kritičnim pogledom ispunjenim izvjesnom dozom gađenja, ali i svakako svjesna svoje trenutačne moći, pogledala je još jednom u moje pročelje, te naglas nasred Masarykove zaključila: "Da, fakat trebaš grudnjak..." Iako me totalno srozala, priznajem da sam pronašla izvjesno gotovo erotično zadovoljstvo u toj maloj demonstraciji njene dominantnosti. Kao i uvijek, uostalom, kad mi tak moćno uleti. Pa još na javnom mjestu...
Pričala je, od "Blata" na ćošku Masarykove i Gundulićeve do Benettona na Cvjetnom, cijelo vrijeme o grudnjacima. O onima sa i bez žice, sa širokim i kratkim vrpcama, pojasevima ("Rekla si, obrijala si pazuha, ne? Ok, fala Bogu, barem nešto..."), čime li sve ne, u jednini i, što je bilo apsolutno najgore - u odnosu na grudnjak - u množini!!! To me nasmrt isprepadalo, ali, jebi ga!, slutila sam nekak di i kak bu to završilo. Htjedoh kupiti samo jedan neupadljivi primjerak, za početak, za ponekad... ako mi baš zatreba. Zakaj bi mi, nakon gotovo 20 godina bez grudnjaka, u Berlinu (btw. donedavno evropskom glavnom gradu lezbi i žena uopće bez grudnjaka), uopće mogao zatrebati? Ok, nikad se ne zna! Ta misao me vodila. Ali, da ću u 10 minuta isprobati 20 komada (ili su to parovi?), o tome nisam ni sanjala! Još manje sam sanjala o tome da ću već pri polovici (spomenuh li ikada u Hvalospjevima da sam freakuša opsjednuta brojevima?) planiranog, za mene bezbroja isprobanih, naći pravi! "Čuj, rekla sam prodavačici u čemu je tvoj problem. Mala je genije, evo ti još par komada po njenoj preporuci... za probat'!", doda NF, ubacivši energično (istovremeno - btw., ona je svjetska prvakinja u multitaskingu! - na mobitelu O-Ton: "Stara, nemam ti sad vremena za spiku, al' ne buš verovala: Mudra nakon 20 godina kupuje grudnjak!!! Ajd', bok!" - ergo, bilo mi je jasno: cijela hrvatska metropola će najkasnije sutra u 7 ujutro - kad kokama počinje radno vrijeme - znati da sam, iz feminističkog ugla svakako, posrnula!) tih dodatnih par komada u kabinu u kojoj sam, kompletno na rubu živaca, isprobavala već ne znam ni sama koji primjerak po redu. Of kors, po glasnim i detaljnim uputama izvana, s pozicije pogleda u napola otvorenu kabinu, te iste najdraže NF: "Čuj, tu malo stegni, ove gore malo povuci, zategni... oh, daaaa, to je skoro pa to...Ček'! Sekundu! Probaj ipak ovaj još jednom... YES!!! Ipak crno? Joj, kak si dosadna!...". U čemu je moj navodni problem i zakaj je prodavačica, koja moje sise u nezaboravnom originalnom izdanju nije ni vidjela, ispala genije, to mi do dana današnjeg nije jasno, ali otišla sam doma sa 2 grudnjaka (ili para?, kao što se već zapitah...). Koji mi btw. fuckin' dobro stoje, tj. drže... Ne vodu, nego moje sise.
Moja Najbolja Frendica je apsolutna heteroseksualka. Apsolutno sretna sa svojim tipom. I očito (ako mene pitate!), apsolutno sretna sa mnom kao svojom Najboljom Prijateljicom. I trpi i tolerira moju momentalnu apsolutno bezgraničnu platonsku ljubav prema Madonni, Amy Winehouse i Duffy. Što je čini apsolutno besmrtnom (moju NF, Madonna to svakako već jest, A.W. je na dobrom putu u besmrtnost, a Duffy je tek zakoračila u moj privatni Hall Of Fame!). I trpi već godinama, bez izuzetka, svaki moj frust u odnosu na prolaznost mojih Divnih Jednih, bez suvišnih: "Stara, a lijepo sam ti rekla..."
U međuvremenu, ona je sada i Najbolja Poznavateljica veličine, volumena, spuštenosti i ostalih, za mene do tog trenutka opet apsolutno nemogućih, tajnovitih i nikada - s moje strane - priznatih vrijednosnih detalja, da ne kažem točnih dimenzija mojih sisa! Što nijedna od Divnih Jednih nije i nikada neće biti... Zanimljivo! I vrlo intimno.
Da skratim: ovo je Hvalospjev Lezbijskom Umijeću Ljubavi prema Najboljoj Prijateljici!!! Neovisno o tome koje sexualne usmjerenosti ista bila. Oda jednoj apsolutno platonskoj i apsolutno neuništivoj Ženskoj Ljubavi.
One, te divne NF, su tu, uvijek prisutne, ponekad samo u pozadini, ponekad u prvom planu, bile Heterićke ili Lezibezi, ali one nas bezgranično vole! Inače ne bi, između ostalog, dobrovoljno i nemilosrdno iskreno uzimale mjeru našim sisama! Koje su opet tako blizu našim srcima.
Hvala ti, NF! Za sve ove godine... I za sve buduće... I za grudnjake...