Bloqueer

- Kavu?
- A? Da...
Marko se udaljio hodnikom.
Piljim u pod. Pokušavam naći sustavne, prepoznatljive oblike u mrvljenom crno-sivo-bijelom kamenu. Prepoznajem lava. Lavlju glavu.
Krajičkom oka hvatam vlastiti pramen kose ispao iz repa. Rascvjetan je. Trebala bih se pošišati. Ili ošišati. No oblici frizura bježe, iščezavaju.
Mislim kako su tenisice koje nosim udobne. Bi li bilo blesavo da sam odjednom kupila dva para? To vrtim po glavi kad god ih pogledam. Mali ritual. Konstanta. Koja se ne mijenja.

Dižem glavu. Kao da sam apsolvirala ovaj moj, najuži svemir. Daleko, do prozora u dnu hodnika, jedna odeblja, sredovječna žena sva obučena u bež, od glave do pete (gdje li je samo našla potpuno istu nijansu bež cipela, košulje i suknje?), pridržava drhtavog starca u smiješnoj pidžami na ogromne, široke, tamno-plave pruge. On drhturi, no zadržava pozu neke poodmakle staračke suzdržanosti da se potpuno prepusti njezinoj pomoći, pa se čak i pomalo obješenjački oslanja jednom rukom o zid.

Iz sobe preko puta mene, izlijeće sitna, vižljasta medicinska sestra u svjetloplavom. Nosi praznu bocu od nečije infuzije. Uopće me zanima čija je boca. No vidim da piše «Glukoza». Netko je, izgleda, baš papao- što bi rekli mi, oni koji dolazimo. Da dignemo moral. Samo se pitam kome. Onima što leže, ili nama samima.

Spava mi se. Uvijek mi se spava u bolnicama. A nisu ni dali da se otvore prozori. Tlak mi pada. Hoću pušiti. Baš sada. A nije dozvoljeno.
Ona «bež-žena» i starac se počinju natezati oko nečega. Ona ga u nešto uvjerava, a on se razmahao.
- Drž'!
- Hvala.
- Su još unutra?
- Da.
- Je šećer unutra?

Pokazujem na šalicu.
- Dva.

Mutim oprezno kavu malim, prozirnim, plastičnim štapićem. Gledam kako se pjena iz automata zavrće u krug, u spiralu, kako me sluša. Kad god ja krenem.
- Jesi vidjela mamin karton?
-  Jesam.

Ližem štapić-žličicu i objema rukama držim šalicu. Pjenica. Bež. Šupljikava. Podsjeti me na jedan prastari crtić koji sam gledala na televiziji. U kojem cijela jedna mala civilizacija, sa svoj svojom infrastrukturom, problemima, srećama, nevoljama, ustvari predstavlja sićušan svijet koji živi u jednom jedinom pufnjiću maslačka kojeg na surli nosi slon.
- Strelicu su produžili. Biće već dva mjeseca...
- Znam, Marko. Znam...

Nervozan je. Stalno prinosi svoju šalicu ustima. Doslovce guta tekućinu, I lupka tenisicom o pod. To radi oduvijek. To znam oduvijek. A on zna da to ne podnosim.
- Sori.

Odlazi na trenutak baciti šalicu u kantu.
Iz sobe izlazi Katarina, mamina prijateljica. Blijeda k'o krpa. Sa mužem. Nikad ga nisam nazvala imenom. Zastaje na trenutak i gleda me. Njezin muž joj stavlja ruku na rame. Gotovo rugby poza. I bubne.
- Tako mi je žao.
- Ne sekirajte se.

Ustvari skrećem temu. Jer mi nije još «tako» žao da mi se moraju izjavljivati takve sućuti.
- Mi sad idemo. Ako ti išta zatreba, samo nazovi.
- Ma, ne treba ništa. Hvala.

I odu. Sad će valjda biti mira. Samo da više nitko ne dođe.
Ulazim u sobu. Taman me sustiže Marko. Sjedamo na obje strane maminog kreveta. Teškim, kreštavim, čudnim glasom mama izusti...
- Dosadna je.

Oboje se nasmijemo.
- Šta ste... jeli vas dvoje?
- Ne znam za njega, ja sam juhu. I pomfrit.
- Kupio sam...
- ... hamburger.

Koliko god je bila bolesna čitala nas je kao otvorene knjige. Štrecne me u grudima. Strah. Promatram kako je blijeda. Bolesnički bijela. I gledam kako ću joj drugi put donjeti male škarice da joj posječem nokte na rukama. A tanke su joj ruke. Kao listovi. Izbodene.

Gledam je i pokušavam ugledati, pronaći, prodrijeti kroz njezino čelo, u glavu, da vidim što se tamo događa. Da vidim gdje je ugrušak napravio ovoliko sranja.
- Idite.
- Spava ti se?
- Da.

Marko je već ustao. Oboje je ljubimo. Lagano joj pritom stišćem ruku. Vlažnu i hladnu.
- Ajde mama, vidimo se.
- Ćaooo.

Grabim najlon vrećicu sa prljavom pidžamom. Oboje silazimo škripeći o stepenice. Presvučene zelenkastim linoleumom.
- Gdje si parkirao?
- Dolje.

Spuštamo se nizbrdicom. Šutimo. Gledam lipe kako se njišu. Mirišu. Slušam vjetar. Dišem. Da iz nosnica izađe miris bolnice.
Marko otvara vrata. Sjeda. Naginje se da mi otvori. Ulazim. Okrećem se ka zadnjem sicu da ostavim vrećicu. Namještam. Natežem pojas oko sebe.

Pogledam ga. Plače.
- Nemoj.

Plače.
- Nemoj.

Plačem.

end

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7376
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5127
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5058
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2036
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2781
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3609
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4445
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a