Zdravo. Zovem se Vesna. OK, ne zovem se Vesna ali uvek mi je to ime nekako bilo drago. Ono vesna, proleće i tako to. I šta sad? Pa sad ja tebi ispričam pričicu za laku noć a ti mene nagradiš ... nekako... volim nagrade za uloženi trud. Prvo da ti kažem nesto o sebi. Imam 31 godinu, visoka sam, zgodna, ugavnom, mada znam biti i nezgodna, po potrebi. Živim u New York Citiju, samozvanom centru sveta. Živim u gradu u kome nema čega nema, a čega nema ovde nije vredno ni da bude. Pitaš da li su svi njujorčani ovako nadobudni? Jesu. To nas čini privlačnima.
Dobro, znam, ti hoćeš priču. Hoćeš nešto da te raspali, razneži, razbudi. Hoćeš da ti dam ono što samo ti zaslužuješ. Ja inače puno bolje pričam kad mi se igra grudima... Ovo samo da ti dam neke ideje za nagrađivanje. Dakle, ja sam single lezbejka sa ljubavnicom i tonom poznanika i poznanica u gradu koji nikad ne spava. Moja ljubavnica ima ljubavnicu, koja ima ljubavnicu i sve su užasno ljubomorne. Drama... Ja svoju ljubavnicu mnogo volim ali ne bih još da zakopčam šlic i tako, vrtimo se u krug.
Pričam pre neku noć sa poznanicom, zvaćemo je Sam, koja je upravo razmenila prstenje sa svojom curom ali ne žive zajedno jer im se zajednički život ne uklapa u stil življenja... Njena ljubavnica je bi i ne želi da prestane da spava sa tipovima a moja poznanica ne želi da se odrekne seksa sa drugim curama jer joj seks sa njenom ne prija ... dakle drama ... i tako pričamo nešto o poliamoriji i kako je pola i više lezbejskog dela grada poli. Na Dyke Dating Game pitaju takmičarke da li veruju u monogamiju i osoba 1 kaze ne, osoba 2 kaze ne a osoba 3 kaze da veruje i u Deda Mraza ali kao ni njega ni monogamiju nije nikad videla. I Sam zaključuje kako su lezbejke smislile poliamoriju da bi teoretisale svoju promiskuitetnost. Nije dosta reći "ne mogu da se kontrolišem pa spuštam pantalone kad god me neka pogleda" nego je morala da se razvije teorija oko svega toga. I tako, nastavlja moja poznanica Sam koja je inače po godinama blizu mojoj majci, dok gej muškarci već odavno krešu koga stignu, a sad kad su lezbejke krenule imamo radionice o tome.
Da li je to baš tako? Da li mi imamo potrebu da teoretišemo sve pa i spostvenu popaljenost ili ima smisla razgovarati o tome kako da budemo etičke kurve? Ja godinama odbijam da lažem i obaveštavam svoje partnerke o svojim avanturama i uglavnom nemam partnerke. Pre ili kasnije one hoće nešto više, a to više uvek podrazumeva zakopčavanje šlica. A ja ne bih da ga zakopčam, bar ne još ... mlada sam majko, mlada da se udajem ... i onda krene "zašto ti ja nisam dovoljna?" Drama...
Ali zašto mi ona nije dovoljna? Dok većina pokušava to objasni mojim strahom od budućih povreda ja moram u svoj svojoj iskrenosti da priznam da to nije strah od povređenosti, jer bila sam povređena i ranije i nije tako strašno. Moje odbijanje monogamije je čisti strah od propuštenih mogućnosti. Pomislim i ja na trenutak, kako bi bilo lepo imati vezu i sigurnost ali onda prošeta neka sa svojim mirisnim grudima i ja pomislim kako ta sigurnost znači odreći se svih tih raznih mirisa ... Pa onda mi kažu, naići će ona prava, obrnuće te oko malog prsta i sve će druge nestati pred njom. I ne mogu da im objasnim da meni svaka može biti prava jer se zaljubljujem u ideju ljubavi. Ma zaljubljujem se kad vetrić dune u mom pravcu. I ne mogu da im objasnim da je bilo pravih i da sam ja bila spremna nositi im punu čašu vode preko Manhattna u sred noći ali opet kad prođe ona mirisna meni se glava okrene. I ne mogu da im objasnim da kad ja kažem volim te ja to stvarno i mislim samo što to ne znaći da sam spremna odreći se svih onih drugih grudi.
I ti što sad zevaš jer si mislila da ćeš odmah dobiti neku sočnu pričicu i misliš kako ja ništa ne znam reći ću ti da sam ja volela više nego što se ljudski može voleti ali su mi i dalje mirisale ... A ne pitaš šta je bilo sa Sam, sa početka ove pričice? Vidiš, treba znati pitati prava pitanja jer ja nikad ne lažem samo ponekad dodam detalje koji ce usrećiti slušaoce... Sam i ja smo izanalizirale kako da ona popravi svoj sex sa svojom curom i krenule kućama. Njena kuća je malo bliža od moje a ja imam lošu bešiku pa sam morala da svratim do njenog WC-a... Ja sam sa namerom da idem kući, ako me se ne zaustavi, krenula prema vratima. Na vratima se zagrlimo, onako prijateljski i njena ruka onako prijateljski krene ispod moje majčice. I tu nadje moje grudi. E sad sećaš se kako sam rekla na početku da su mi grudi osetljive? Od grudi, preko usana do njenog međunožja moj put kući se malo odužio. No do kuće sam stigla sa osmehom na usnama. Osmeh je naterao sve te neke polupijane tipove po metrou da se smeškaju sa mnom. Ali do kuće stigoh, taman na vreme da ti ispričam ovu pričicu. Ko Ježurka Ježić ja kući uvek idem jer to je zlatno pravilo promiskuiteta, ne spavaj kod nje ... osim ako ne nameravaš da se opet kresneš u zoru. Svako pravilo ima izuzetke. E, da i ne zaboravi da pošalješ poruku ljubavnici "laku noć, mislim na tebe"