Ponedjeljak, 14 Srpanj 2008 02:00
Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - XII dio
Prije nekoliko tjedana pozvah u goste nekoliko kolegica s posla na jednu od mojih poznatih i među frendovima omiljenih Chilli-sjedeljki na kojima se isprazni ogroman lonac - moram se pohvaliti - izvrsno pripremljnog chilligraha s mljevenim mesom.
Crno vino teče u rijekama, a biska u potocima. Provodimo ugodno veče ćaskajući o ovome i onome, tračajući neprisutne koleg/ic/e, dok se konačno ne prihvatismo teme lezbijskog Lebensarta.
Nekako je to uvijek neizbježna tema, kad se strejterice po prvi put nađu u mom lezbijskom lavljem brlogu. U vrlo kratkom vremenu zrak postane naelektriziran i žene se potpuno opuste tek kad shvate da lezbe uistinu nisu ni ljudožderke ni krvopije.
Prisutna bijaše i djevojka s kojom posljednjih mjeseci pomalo, ali cijelo vrijeme sasvim nedužno, očijukam na poslu kad nema posjetilaca. Uzgred, to je odlično radno mjesto i za neobavezne jednokratne blitz-flertove, koji mi uljepšaju dan! Oh, da, povremeno Joj bacim neku liru. Ona je vrati. Ponekad mi izmasira leđa napeta od pretjeranog sjedenja, ali rekoh: ništa ozbiljnog, sve je u vrlo nevinim okvirima.
U neko doba društvo se počelo osipati i na pitanje posljednjih koje odlaze:
"Ti ne ideš s nama?"
moj riđokosi nedužni flert odgovara:
"Ne, ja ću ostati još malo, čini mi se da sad tek postaje zanimljivo...!" - hm, stvarno, djevojko, o čemu pričaš tako nedužna u mojim očima?
Ispratih gošće do vratiju i vratih se u dnevni boravak. Naoko potpuno opuštena i smirena, Ona sjedi u fotelji i pozdravlja moj povratak u prostoriju vrlo zainteresiranim pogledom i vrlo šarmantnim osmijehom. Sjedam na drugu fotelju nasuprot Nje i napunim nam prazne čaše teškim hrvatskim crnim vinom. Nabavila sam ga baš za nju, kao ljubiteljicu crnog vina, u dalmatinskom dućanu našim specijalitetima na drugom kraju grada. Ništa mi nije teško kad želim ženama imponirati pažnjom i na taj način ostaviti dobar dojam. Čak ni kad su samo površni flert.
Ja: "Drago mi je što ćeš ostati još neko vrijeme. Ne da ti se doma u tvoju provinciju?" - mogu i ja cimati i praviti se luda kad hoću. I riskirati jedan duboki pogled u njene beskrajno modre oči.
Ona mi, opasno se približivši jednoj od mojih najjačih erogenih zona, prišapne: "Ne, ostajem jer želim biti ovdje, pored tebe, kad padne Prvi Poljubac!" - i poljubi mi nježno ušnu resicu i izazvavši time laganu ugodnu jezu koja mi se smjesta počela u valovima nezaustavljivo spuštati niz kičmu.
Ti bokca, pa taj Prvi je upravo pao!!!
Ona nije etablirana lezba, ali je očito vrhunska igračica. I želi upravo mene! Ni više ni manje. Whatever, meni to savršeno odgovara. Afera bez obaveza, hm, to bi bilo nešto izuzetno zdravo u ovom trenutku. I nadasve dobrodošlo...
Posljednje tulumske pobjeguše se vjerojatno još nisu stigle spustiti ni do kata niže, kad smo se Ona i ja uhvatile u klinč i nismo više ispuštale jedna drugu iz ruku čak niti na nešto kasnijem kratkom putu do moje postelje. I bilo je prekrasno i izuzetno, njeni poljupci živa vatra na mojoj koži, moji gladni kako već dugo nisu bili. U jednom trenutku mi padne na um ipak ispustiti Ju iz zagrljaja i konačno razdjevičiti moj novi dildo. Prijedlog je prihvatila sa oduševljenjem. Na moje beskrajno zadovoljstvo.
I nesreću.
Jer: tu počinje katastrofa. Kako nisam računala sa erotskim susretima te noći, nisam pripremila pojas za dildo. To znači da nisam povezala remenje kako treba, e da bi cijela instalacija mogla biti iste sekunde spremna za upotrebu. Ergo, onako nakresana redom crnjaka, redom biske krenem petljati s remenjem i to je trajalo..., trajalo... i - trajalo... a žena čeka da joj se dogodi vatromet u krevetu iskusne lezbe, BalConnske sexpertice i uopće izuzetno talentirane i maštovite Dobre Ljubavnice!
Nakon nekog vremena nemogućeg zapetljavanja i nekoliko bezuspješnih pokušaja ponovnog raspetljavanja Harnessa realiziram u svom slušnom kanalu, oslobođenom njena jezika, prodoran i strahovito penetrantan zvuk koji nema apsolutno nikakve veze sa erotikom Prve Zajedničke Noći. U trenutku shvatim da je netko sjeo na zvonce i nema namjeru sići s njega. Sad već potpuno i beznadno smetena, iznervirana cijelom nemogućom i krajnje neprijatnom situacijom, odem otvoriti vrata. Preda mnom stoje dvoje Tvojih (mojih u tom trenutku svakako ne!) Prijatelja & Pomoćnika u zelenim uniformama njemačke policije.
Muški dio P&P-para progovara odlučnim glasom koji ne trpi pogovora: "Budite toliko ljubazni i stišajte muziku, susjede se žale na buku!" - njemački policajci su gotovo uvijek uljudni, to nauče u školi za policajce! Meni naizgled su i pomalo zbunjeni, ali, da se razumijemo: svakako sigurni u svoj autoritet, to im je posao!
Ja: "Oh, izvinite, naravno, smjesta ću to učiniti!" - pokorno odoh stišati muziku (btw. album "The Final Cut" Pink Floyda - nakon "Carmine Burane" Carla Orffa, Berliozove ""Symphonie Fantastique" i kompletne Sisters Of Mercy diskografije, koji se nalaze na vrhu moje osobne Top-Ten Music For Sex-ljestvice - odlična muzička pratnja za sexualne vatromete u postelji) na diskretnu glasnoću i vratim se do vratiju.
P&P: "U redu, ostavite to tako i nemojte dopustiti da moramo ponovno dolaziti... I, usprkos svemu, želimo vam ugodnu noć!" - zašto mi sada izgledaju kao da se suzdržavaju od smijeha?
Zatvarajući vrata shvatim da, u svojoj seksualnoj uzbuđenosti, emocionalnoj zbunjenosti i iznenađenosti neočekivanom noćnom posjetom:
a) imam na sebi samo tankericu i
b) zapetljane utenzilije još uvijek držim u ruci!
Što da vam kažem: sa susjedama ne razgovaram (sjebale su mi definitivno, svojim pozivom pandura u pomoć, dugo priželjkivani, do tog trenutka očekivani i sigurni orgazam!), a ni one sa mnom (sjebala sam im, ignorantna kučka, po ne znam koji put, definitivno san!). Riđokosa je te noći otišla kući u svoju provinciju bez doživljenog vatrometa, a ja sam još slijedećih nekoliko dana željela jedino da se Majka Zemlja otvori i proguta me u jednom zalogaju!
Ona i ja ipak dogovorismo slijedeći sudar. I ne miješamo više ni jedna ni druga vino i rakiju. I odrekle smo se, privremeno, glazbene podloge. Za svaki slučaj. Nikad se ne zna kad su susjede doma.
Osim toga, od tada, svaki dan provjeravam aktualno stanje obavezne brze i nekomplicirane upotrebljivosti svojih sex-igračaka.
Znamo da učim isključivo na vlastitim greškama. Ne želim nikad više biti ni nepažljiva ni ignorantna. To me čini nemogućom, društveno nepodnošljivom osobom i Lošom Ljubavnicom. Nobody's perfect.
Ponekad ipak želim biti Nobody!
Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
