Četvrtak, 08 Ožujak 2007 02:00
Uvijek me ovaj stih podsjeti na Zabranjenu ljubav, možda onu između Danijela i njegove sestre, možda između Tine i Zlatka, ili možda onu između Leona i Jakova....možda?! Možda zato jer je naša ljubav zabranjena, možda zato volim sve te likove (znam da ih ti mrziš) ali kako inače opisati našu ljubav?
Zabranjenom ljubavlju, da taj naziv joj savršeno odgovara....ne zbog nas...mi smo samo dvije cure koje se vole, koje žele bit jedna uz drugu, ostarjeti skupa....da to smo mi....ja i ti....hm, znam reći ćeš da je to glupa serija koju gledaju curice koje "sline" za Bornom.....ili možda ne želiš priznati da je Leon bio ono što mi želimo biti.....ono što želimo ja, ti, bilo koja druga cura koja se sad osjeća drukčije? Da, to smo mi!!!! I kad bi mogla birati, bila bi On, bar na jedan dan....Zašto? Mogla bi te voljeti bez osude, bez da se moram skrivati, mogla bi normalo piti kavu u bilo kojem bircu ( u seriji bi to bila Nana), imale bi potporu cijele zajednice, prihvatila bi te moja obitelj, kao što je Lidija prihvatila Jakova....No, dobro mislim da nije baš niti njoj bilo jednostavno nakon Petre (koja je tako zgodna) zavoljeti njega...ali ipak njezin je sin....osim što je Tina malo patila, ali sad ima Zlatka :) U seriji je sve to tako jednostavno, život se čini tako super...ali što je s nama? Dali se ikad to zapitaš? Nama će uvijek postojati netko tko će nam htjeti ukrasti taj djelić sreće. Nitko od njih ne zna kako je to voljeti tebe, Božicu na zemlji....kako je to buditi se uz tvoje tijelo, u tvom zagrljaju, kako je prekasno biti dio tvog života, tvojih misli....sve je to lijepo, pomalo nestvarno, ali ipak dio mog života.. I sad kad razmišljam o nama pitam se zašto drugi misle da nismo zaslužile sreću kakvu oni "normalni" imaju.....zašto ja tebe ne smijem voljeti?! Tko je tako odlučio? Zakon?! Crkva?! Pusti njih, ovdje se radi o nama....meni i tebi, tvojoj i mojoj ljubavi.....zar to nije najvažnije?! Ja te volim i nikad ne bih dopustila da mi te netko uzme....znaš, borit ću se za tebe....jer ti si moj život!
Često se pitam zašto su ljudi tako zli? Dali bi se tako ponašali da je u pitanju njihovo dijete?! Jer i mi smo nečija djeca...Zar nema veće sreće od roditelja da su im djeca sretna (i zdrava, naravno)? Koliko je majki dok je milovalo svoj trbuh u kojem je bilo njihovo dijete sanjalo o tome kako će im djeca biti sretna, zdrava....kako će imati sretno djetinjstvo...nikome nije bilo bitno dali je curica ili dečko....samo sa je sretno!! da, nitko tada nije rekao samo ga nije gej, nikome tad to nije bilo bitno....zašto? Znali su da će nas voljeti bez obzira na sve, govorili su to!!! A što se sad događa? Zaboravljaju da mi imamo pravo na sreću, ljubav, brak....svi to imamo...ali zašto te ja ne mogu voljeti javno, zašto se moram skrivati, paziti da nas netko ne vidi...ZAŠTO? Pa samo želim imati ono što imaju i oni! Da, takav je stvarni život....nimalo nalik Zabranjenoj ljubavi...ali mi ga živimo. I svaki put kad mi netko kaže da to što radim nije dobro, sjetim se tebe....možda i Leona. Ali njega više nema, otišao je i Jakov....više nema niti njega. Dali su njihovi odlasci iz serije putokaz da moramo i mi otići negdje gdje nismo na margini društva, negdje gdje će se više cijeni to što smo i što možemo dati zajednici....Ne, znam da ne ćemo sad pobjeći u Njemačku glavom bez obzira...Bez obzira na se, ponosna sam na to što jesam, ponosna sam što imam tebe u životu i najviše sam ponosna na ljude koji nas okružuju, tvoju i moju obitelj, koja nas je prihvatila kao da se ništa nije desilo u našim životima....osmi što imaju jednu snahu više.
Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
