Queerologija

Psihološki izvori konflikata u lezbejskim zajednicama

Nikada se nije dovodilo u pitanje da žene imaju dugu istoriju intenzivnih, emotivnih, ali često i problematičnih međusobnih odnosa. Grupe su, posebno, zanimljiv primer, jer bude tako jaka osećanja i reakcije. Žene se priključuju grupama - socijalnim, političkim, profesionalnim ili terapeutskim - iz višestrukih razloga koji uključuju želju za pripadanjem, želju za prijateljstvom ili ljubavlju. Ukoliko ove potrebe imaju primat nad svrhom ili ciljem grupe, razočarenje može dovesti do potkopavajućih ponašanja ili odlaska iz grupe. Dodatno, inicijalni oblik grupe dovodi do javljanja osećanja i želja za kolektivnim identitetom ili osećanjem istosti, tako da su grupe, u početku, često doživljavane uz dosta magijskih očekivanja i nerelanih želja. Svaka razlika koja se tada pojavi unosi nespokoj u ove želje i vodi besu i brzom razočarenju.

Kada grupa prođe fazu formiranja, i ustali se, dolazi do manje pokusnog osećaja zajedništva. U ovoj drugoj fazi, nastaju pitanja moći i različitosti između članica grupe i mogu postati primarni tako da sastanci i interakcije budu ispunjeni neizgovorenom tenzijom i srdžbom. Ponovo, različite članice mogu otići i potkopavanje grupe može uslediti, tako da ukoliko nema funkcionišuće sržna grupa ljudi, život grupe može biti neverovatno kratak.

Posebno je interesantna borba unutar ženskih grupa radi osiguravanja izjednačavanje snage kao deo kolektivnog procesa. Dok je izjednačavanje moći važan deo feminističke teorije i prakse, originalna namera bila je da osigura donošenje odluka na nivou članica, da sve članice imaju jednaku moć odlučivanja i uticaj, i da se muška hijerarhijska struktura izbegne. Ipak, ono što se često događa jeste da kolektivan proces postane primaran, dok efikasnost i namena grupe postanu sekundarni i često je svesno žrtvovana od strane grupe.

Kolektivan proces nikada nije imao za cilj eliminaciju vođstva ili stručnosti. Ipak, pogrešno korišćenje ovog procesa može zamaskirati potkopavajuće ponašanje koje ima za cilj izjednačavanje moći, vođstva ili stručnosti u grupi žena. Ispod ove borbe za izjednačavanjem leže osećanja i strahovi od neadekvatnosti, zavisti, takmičarstva i besa provocirani različitostima i različitostima u stepenu sposobnosti članica. Neizgovoreni dogovor može biti da članice budu iste i jednake, pre nego efektivne. Za one žene koje pokažu otvoreno neslaganje, odluka je da odu, ili bivaju izbačene.

Drugi zanimljiv primer uključuje kontroverze i polarizacije zajednice. Ono što je bitno jeste intenzitet, čistota i dogma kontroverznog stanovišta tako da polarizacija podrazumeva isključivanje onih koje se razlikuju. Ono što postaje primarno je stanovište uklopljeno sa osećajem pravičnosti i pravednosti zajedno sa zahtevom za slaganjem i personalizovanjem neslaganja. Ono što postaje sekundarno jesu posledice ovakve fragmentacije zajednice, otuđenja i povlačenja članica. Takože izgubljeno u kompulsivnosti zauzetog stava jesu prioriteti brige prema lezbejkama, ženama i ljudima u Americi kasnih 80-tih godina.

Pokušavajući da objasne ove kuriozitete i dileme u lezbejskoj zajednici, mnoge teoretičarke okrenule su se ranom odnosu majka-kćerka i njegovom uticaju na kasnije odnose i ponašanja. Mnoge od ovih ideja generalizuju se i na lezbejske odnose po pitanjima poput sjedinjavanja, zavisnosti, snage, odgajanja, seksualnosti i poteškoćama usled različitosti i odvojenosti. Njihove teoretske spekulacije mogu biti relevantne u razumevanju konflikta u proširenim odnosima, tj. u lezbejskoj zajednici.

Prva od ovih teoretičarki, Dorothy Dinnerstein, opisuje kako moć ili autoritet u žena, problematična je kako za žene tako i za muškarcem jer budi osećanja i strahove koji su povezani sa najranijim iskustvima u odnosu na svemoguću majku. To je ona žena koja je imala moć da nagrađuje i voli, ili da oduzima i povređuje u periodu naše najveće bespomoćnosti i zavisnosti - tokom perioda ranog detinjstva. Ova žena bila je prva osoba kojoj smo se svi u periodu odojčadi i dece prepustili. Ona je, takođe, bila i prva osoba protiv koje smo se pobunili i tako krenuli na put sticanja individualnosti. Ove interakcije odigrale su se pre sticanja jezika i mišljenja, dakle sposobnosti da se artikulišu osećanja. Ovo daje odraslom osećanja koja mogu biti povezana sa osećanjima i interakcijama odojčeta, moć bez reči i intenzivnost na koju ne utiče modifikujuća snaga reči. Zaključujući po Dinnerstein, ženska moć je povezana i skopčana sa opasnošću.

Žene se boje moći, kako u sebi, tako i u drugim ženama. Žene se boje moći u drugim ženama, jer to budi njihova osećanja neadekvatnosti, zavisti i besa. Žene se boje moći u samima sebi, delom zbog straha od otuđenja ili gubljenja drugih. Ruth Moulton pokušava da objasni ova osećanja zasnovana na materinskoj ambivalentnosti, zavisti i nadmetanju u odnosu na kćerkinu nezavisnost i postignuće. Do te mere da je majka takmičarski nastrojena, zavidna i obeshrabruje postignuća kčerke (otvoreno ili prikriveno), što rezultira kćerkinim kasnijim izbegavanjem nadmetanja, bojazni od zavisti i neodobravanja i osećanja ranjivosti usled ljute odmazde drugih žena.  

Različitosti mogu biti doživljavane kao neravnopravne i razlike koje daju moć. Burch u svom terapeutskom radu sa lezbejskim parovima primetila je različitosti dve žene često posmatrana kao problem nejednakosti, tako da je osećaj bezmoćnosti jedne, doživljavano kao nepremostiva prepreka.

Teorije Nancy Chodorow imaju ogroman uticaj na odgonetanje konflikata i poteškoća u lezbejskim odnosima. Chodorow tvrdi da žene dele iskustvo odgajanja od strane istopolne osobe koja obično veruje i očekuje veliki stepen istosti i responzivnost kod kćerki, a to rezultira zabunom oko granica i identiteta. Različitosti i kretanje ka nezavisnosti i autonomiji majke često doživljavaju kao odbacivanje, izdaju i odricanje njihove vrednosti koja se zasniva na životnim izborima koje su načinile, i emocionalno povlačanje. Nezavisnost i različitost često se opaža kao pretnja majkama koje su izgradile polu-svesnu sigurnost oko spoznaje potencijalne nezavisnosti kćerki.

Dok ovo stapanje selfa i drugih pojačava kvalitet empatije, odgajanja i sposobnosti za intimnost kod odraslih žena, tipično iskustvo žene koja odrasta bilo je da istost i responzivnost prema drugima je nagrađivana, dok je autonomija, individualnost i različitost potiskivana. Individuacija i različitost postaju povezani sa odbacivanjem, povlačenjem, pretnjom po emocionalnu sigurnost i mogućim gubitkom odnosa koji se nastavljaju u odrasloj dobi i odnosima u odrasloj dobi. Svakako, ovo je deo problematičnog spajanja koje tako mnogo lezbejskih parova doživi. Dodatna činjenica je da postajanjem "različite" lezbejke, žene gube njihov odnos sa majkom.

Jedna druga teoretičarka, Jane Flax, spekuliše da su žene koje su odgajile majke imaju intenzivniji konflikt u donosu prema ćerkama, nego u odnosu prema sinovima. Ističe da majke nose oštećeni doživljaj samovrednosti zbog ženske inferiornosti pod patrijarhatom, i možda devalorizuju kćerke, a ujedno imaju u homofoban pogled na fizičku prisnost. Flex veruje da su majke manje responzivne prema potrebama kćerki jer njihove potrebe mogu probuditi sećanja na ili spoznaju sopstvenih neuslišenih potreba u odnosima prema njihovim majkama, ali i muškim partnerima u odraslom dobu. Ova konfliktna responzivnost ostavlja kćerkama osećaj neadekvatnog odgoja i žene u odraslom dobu u potrazi su za emocionalnom reparacijom u kasnijim odnosima kojima nadoknađuju vezanost i bliskost koje nisu dobili od majki. Ovaj osećaj neadekvatnog odgoja može objasniti intenzitet njihovog odnosa sa ženama, a Flax naglašava da nerešena žudnja sa sopstvenom majkom "ispunjava intiman ženski odnos neverovatnom snagom za rušenjem i gratifikacijom".

Dodatno, ženska devaluacija, nedostatak brige tokom odgajanja i socijalizacija koja konstantno obeshrabruje kompetenciju i moć, ostavljaju žene sa povređenim ili nerazvijenim selfom. Ovo onemogućava zdravu kompeticiju i preuzimanje rizika i stvara tendenciju omalovažavanja sebe, osećanja da drugi imaju atribute koje osoba nikad neće imati, i odustajanja od dalje borbe i nadmetanja. Takođe doprinosi protektivnim ponašanjima koja brane od svih mogućih kritika i osećaja neadekvatnosti. Ovo, takođe, otežava argumentovanje i razlikovanje.

Flax predlaže da je idila ranog ženskog pokreta (primenjivo na lezbejsku zajednicu) možda pobudila osećanja i žudnju za jedinstvenošću, brigom i pripadanjem koje nikada nije moguće ispuniti. Kada je fantazija o jedinstvenosti poremećena kroz prepoznavanje razlika, ostaje osećaj besa i izdaje koji je probuđen iz ranog odnosa majka-kćerka. Za Flax, ženski pokret se nije nikada u potpunosti oporavio nakon otkrivanja razlika, a nije ni lezbejska zajednica.

Ovom osećanju izdaje i besa, Artemis March dodaje svoju spoznaju da je originalna izdaja u odnosu majka-kćerka uzrokovana majčinom preferencijom partnera suprotnog pola. Karen Fite i Nikola Trumbo proširuju pitanje majčinske izdaje opisujući uobičajeno iskustvo majčinog odsustva usled bolesti, depresije i alkoholizma, majčina poniznost prema ocu, , preferencija sinova, i zadržavanje kćerki u kući koja odiše očevim fizičkim, seksualnim i verbalnim zlostavljanjem.

Dorothy Dinnerstein predlaže da žene mogu imati poteškoće sa istopolnom solidarnošću usled dva razvojna faktora iskustva. Jedan je da dečaci stiču nezavisnost od majki, delom putem identifikacije sa ocem i uspostavljanjem solidarnosti sa muškarcima, dok ženama nedostaje ovo razvojno iskustvo. Kćerke, umesto toga, bore se sa nezavisnošću od istopolnog roditelja, tako da istopolna solidarnost nema udela u borbi za autonomiju. Drugi razvojni faktor jeste da kada kćeri pokušaju da dobiju više nezavisnosti od majke, mogu idealizovati očeve, a devalorizovati majke, način podele tako da se ocu pripiše dobro, a majci loše (u skladu sa socijalnim uniženjima). Dinnerstein predlaže da žene ukoliko uspostavljaju solidarnost sa drugim ženama, podela mora biti uvremenjena, ambivalentnost i podeljena osećanja moraju biti tolerisani.

Poslednja tačka jeste opservacija da žene teže ekstremno dijadičkim obrascima u vezi. Većina žena se seća iskustva kada su bile deo ekskluzivnih interakcija u detinjstvu ili devojaštvu, gde je jedna devojčica isključena i iz trojke, ili grupe, se prelazilo u dvojku. Fite i Trumbo spekulišu da ova ekskluzivna ponašanja mogu biti ukorenjena u dijadnoj socijalizaciji koja je uobičajena kod žena (originalna majka-kćerka dijada), kao i izraz besa prema nečijoj majci zajedno sa pokušajem da se oseća moćno, prihvaćeno, posebno i voljeno kroz odbacivanje druge. Koji god da je psihološki izvor, izgleda kao da je neka vekovna snažna psihološka drama zasnovana na dijadnom vezivanju, isključivanju, i gde je jedan osoba nositelj svog zla.

Iz ove perspektive i spekulacije, možda možemo početi sa konstruisanjem teorije koja bi uzela u obzir konfliktne aspekte odnosa između žena zasnovanih na strahu od ženske moći i ženske različitosti i podele i izdaje aspekata majka-kćerka odnosa, i izgradnje grupe među-povezanih ideja koje objašnjavaju šta izgleda da je bes-u-čekanju između žena, previše spremna hiperkritičnost, trenutna rekacija na razočarenje ili različitost koja se opaža kao izdaja ili napuštanje, i refleksni odgovor koji se usmerava ili neusmerava na drugu ženu.

Krucijalno je da ove spekulacije ne svaljuju svu krivicu, ili pripisuju kompletno nastajanje ličnosti, na majke, previše bolno poistovećivanje sa tradicionalnom psihologijom. Ko god da igra ulogu prvog i primarnog staratelja imaće dubok uticaj. Ipak, važno je zapamtiti da majke rade pod otežavajućim okolnostima kao što su premorenost poslom, iscrpljenost, siromaštvo, emocionalna deprivacija i zlostavljanje. Ideja nije da idealizujemo ili osudimo, već da priznamo izdržljivost i snagu koja je potrebna za materinstvo, razumeti ličnosna ograničenja majke, kao i to da je ona odgajana u patrijarhatu i žrtva je istog.

Novi izazovi

Teorije o kojima sam diskutovala primarno opisuju preverbalno iskustvo i psihologiju nesvesnog. Pod znakom je pitanja šta se može uraditi sa preverbalnim interakcijama i nesvesnim, osim možda spekulisati o njima na svesnom nivou i postati svesni sopstvenog ponašanja kao znakova nečega višeg od onoga što je na svesnom nivou. Ono što je bitno uzeti u obzir jeste da možda postoji neka rana psihološka zabluda oko istosti i bliskosti, kao i odvojenosti, različitosti i odbacivanja. Mogu postojati i nerazrešena osećanja povezana sa ženama kao što su strah od autoriteta, moći i zavisnosti, ranjivost ka iskušenjima nekih akcija kao izdaje i podložnost osećajima besa kada te akcije i interakcije uključuju i drugu ženu. Dodatno, događaji u ranom životu i pozicija žene u društvu može voditi osećaju selfa koji je defektan, što čini self zaštitu najbitnijom. Ovo utiče na odnose i ponašanja i može dovesti do određenog ophođenja prema ženama koje se ne slažu ili razočaravaju, ili izaberu da razmišljaju drugačije kao da su stvarno napuštena ili prevarena bivša ljubavnica.

Podjednako važno su višestruki socijalni razlozi za antagonizam između žena, koji opterećuju odnose i solidarnost i sprečavaju formaciju jakog socijalnog pokreta. Ovi razlozi odnose se na opresiju i kao žena i kao lezbejki, dinamike unutar lezbejske zajednice, raznolikost lezbejki (posebno klasne i ekonomske razlike), život u prilično stresnom društvu. Mi živimo u ekstremno desktruktivnom i patološkom društvu koje čini život i smirivanje ličnih neuroza stalnom borbom.

Politikalizacija lezbejske svesnosti je neverovatan dar. Politikalizacija istosti je manje dar, a više nasilna polarizacija i politički čistunci koji ignorišu različitost, ličnu uvremenjenost i pravo na individualni izbor. Skriven ispod tog čistunstva su i oni koji se ponašaju neodgovorno i nepromišljeno u smislu opšteg dobra zajednice, koji troše vreme na detalje i gube iz vida celinu, i koji delaju iz ličnog, a ne političkog. Rezultat je da se pravi neprijatelj zaboravlja jer se neprijatelji stvaraju jedni od drugih. Kako se proganjanje lezbejki pojačava, siromaštvo među ženama povećava, abortus ostaje pod pretnjom i starateljstvo nad decom je ugroženo, neko preuređenje prioriteta i neka teška preispitivanja sebe su neophodna. Ovde leži neka odgovornost.

Lezbejke trebaju jedne druge, ali ne tako očajnički u ovom trenutku. Realnost je da iako je konsenzus nemoguć, kroz različitosti učimo jedne o drugima. Obrnuto, ubeđenja i nepokolebljiv stav kosi se, pobuđuje maštu i kreira nove strasti koje su bitne za održavanje vitalnosti bilo kog pokreta. Ono što ostaje je da lezbejskim zajednicama nedostaje tradicija onih posredujućih foruma ili struktura koje sadrže i rešavaju tenzije i probleme zajendice. Dok se takvi forumi ne uspostave, odgovornost mora ležati na pojedinki, a ne na zajednici.

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7375
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5126
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5057
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2035
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2779
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3607
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4444
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a