Za sve one koji svjesno zele imati djecu, izbor, kao i kod vecine drugih izbora, krajnje je sebican; ljudi imaju djecu jer zele imati djecu. Taj nagon je usadjen u mnoge ljude od rodjenja, i za njih se zivot ne cini potpunim bez obitelji. Ali, nakon sto se dijete rodi, taj sebicni izbor, kod najboljih roditelja, moze postati nevjerovatan primjer nesebicnosti. Mogu li homoseksualci biti takvi roditelji? Ja tvrdim da mogu i da to imate li XX ili XY hromozome nije ni priblizno tazno koliko ljubav koju pruzate djetetu. Ali mnogi ljudi se ne slazu s tim, i iz tog razloga navodim listu argumenata protiv homoseksualnog roditeljstva, i moje odgovore na njih.
Djeci trebaju i majka i otac.
Ovo sam cuo mnogo puta:
Jedan roditelj je brizan; tjesi dijete kada je povrijedjeno. Uzima odgovornost za emotivni razvoj djeteta. Taj roditelj voli da kuha, i odrzava kucu cistom i urednom. Ostaje sa djecom kod kuce i radi stvari kao sto su heklanje, sadjenje cvijeca i pravljenje kolaca. Drugi roditelj potice istrazivanje i nastoji potaci u njihovom djetetu samokontrolu koja im treba da budu produktivni i pravedni gradjani. Vodi dijete na prvu voznju roller coasterom, i ohrabruje ih da se zauzmu za sebe. Ovaj roditelj pokazuje djetetu sta znaci biti odrasla osoba i roditelj tako sto se brine za porodicu. Dijete treba ravnotezu koju pruzaju takva dva nacina roditeljstva da bi i sami postali zdrave odrasle osobe.
Ali, ni u jednoj od ovih stvari ne postoji potreba, niti razlog, da se razmotri anatomija roditelja ili njihovo posjedovanje Y hromozoma. Ustvari, gornji tekst savrseno opisuje nacine roditeljstva mnogih homoseksualnih parova. Istina je, kako je ja vidim, da se ovakvim argumentima samo pokusava da se pobrkaju stvarne odlike roditeljstva koristenjem emotivnog rjecnika. Naprimjer, postoje heteroseksualni parovi koji imaju tradicionalni patrijarhalni nacin roditeljstva, kao i oni koji su zamijenili roditeljske uloge, i niko ne pokusava da im oduzme djecu ili da im ne dopusti usvajanje.
Mislim da niko ne tvrdi da su mame ili tate nevazni, nego samo to da ono sto se misli rijecima "mama" i "tata" nema veze sa anatomijom. Slazem se da je jasno da su porodice sa dva roditelja dobre za djecu, kada jedan roditelj moze cijeli dan posvetiti odgoju djece. Takodjer bih rekao da je dobro za dijete i kada ima razlicite acine roditeljstva, ali, ako ste iskreni prema sebi, mislim da cete priznati kako ispunjavanje tih uloga nema nikakve veze sa spolom.
Sljedeca stvar koja se pojavljuje uz ovu temu je tema uzora: "Nikad nece znaci sta znaci biti djevojcica (ili djecak) bez oba spola." Prvo, u homoseksualnom domacinstvu nije zabranjen ulaz osobama suprotnog spola. I muski i zenski clanovi svake jake porodice, od mama do necaka su tu, tako da je lekcije o tome kako je biti djecak ili djevojcica lako pronaci. Konacno, je li to stvarno toliko bitno? Razmislite; koliko cesto ste, kao dijete, razmatrali anatomiju svojih roditelja? Odrastajuci, imao sam mnogo uzora i nisam ni jednom uzimao u obzir njihov spol, nego kvalitete zbog kojih su i bili moji uzori. Takve stvari zaista nisu vazne, i sve dok je dijete voljeno i zbrinuto, znat ce i sami sta znaci biti odrastao.
Cuo sam kako kazu da homoseksualcima ne treba dopustiti usvajanje djece jer homoseksualni roditelji nisu idealna situacija (Primijenite ovaj isti argument na, npr. astmaticnog roditelja koji ne moze trcati i igrati se sa svojom djecom). Samo bacivsi pogled na tuzno stanje usvojene djece u ovoj zemlji bolno je jasno da i sama heteroseksualnost ne cini boljeg roditelja od homoseksualca.
Iskreno, znam da bi porodica bila mnogo jednostavnija za djecu homoseksualnih parova kada bi se njihovi roditelji mogli magicno pretvoriti u heteroseksualni par, ali, kako stvari stoje, mnogi homoseksualni roditelji mogu pruziti mnogo vise nego mnoge druge americke porodice. Jednostavno receno, nijedan par ne cini savrsene roditelje. Svako ima nekih emotivnih, intelektualnih, ekonomskih ili fizickih mana u usporedbi sa neostvarivim idealom, ali nasa vrsta bi brzo izumrla kada bi se samo savrsenim roditeljima dopustilo da imaju djecu. Tacno je da djeca homoseksualnih roditelja nece znati kako je imati i zenskog i muskog roditelja (uz to, nece znati ni kako je imati, npr. roditelje Jevreje). Ali znat ce kako je to odrasti uz roditelje istoga spola, sto vecina druge djece ne zna i, jos vaznije, vecina ce znati kako je odrasti uz ljubav i zastitu sto zna premalo djece na svijetu.
Znam mnogo gay roditelja i mogu reci sa sigurnoscu da bi svaki objektivni promatrac rekao da su nadprosjecni roditelji. Moraju raditi naporno i uporno da osnuju porodicu, prolaziti kroz priholoske procjene, provjeru kriminalne pozadine itd; skoro nikada to nije slucajnost ili uzeto zdravo za gotovo. Mnogi od njih se brinu o djeci koja bi inace bila zanemarena u tradicionalnim porodicama, domovima za nezbrinutu djecu, ili gore. Bila bi laz reci da su homoseksualni roditelji opcenito losi roditelji.