Ana Ahmatova
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
Nema u životu spokojnog sata
za koji bih rekla da sam ga zaslužila;
meni je dosta malo zvezdanog zlata,
da ne bih roptala i tužila.
Kad mi pošlješ bol sagnem se smerno;
kad koraknem bojim se da nisam što skrivila.
Nema dela tvog kom se ne bih divila,
pa ma kao crv malo neizmerno.
Ako ti želiš, zlikovci me vređati mogu,
Nezaslužene ću grehe da ispaštam.
Meni je slatko da patim i da praštam,
ako je to milo pravednom Bogu
za koji bih rekla da sam ga zaslužila;
meni je dosta malo zvezdanog zlata,
da ne bih roptala i tužila.
Kad mi pošlješ bol sagnem se smerno;
kad koraknem bojim se da nisam što skrivila.
Nema dela tvog kom se ne bih divila,
pa ma kao crv malo neizmerno.
Ako ti želiš, zlikovci me vređati mogu,
Nezaslužene ću grehe da ispaštam.
Meni je slatko da patim i da praštam,
ako je to milo pravednom Bogu
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
О, тебе се врло ретко сетим
И твоја ме судбина не дражи,
Ал' ми душа као да полетим
Сусрет с тобом понекад потражи.
Твој црвени дом као да ме мами;
Црвени дом преко мутне воде,
Али знам да у горкој осами
Не смем таћи сунце ти слободе
Не дај да се са мојих усана
Чују речи које љубав моле,
Ни да будем стихом очарана –
Жудње вечне док ме песме боле
Ал' будућност молим тајно често
Када ноћ се сећањем заплави,
Наслутим нам и сусрета место –
Сусрет већи нег' сви заборави.
И твоја ме судбина не дражи,
Ал' ми душа као да полетим
Сусрет с тобом понекад потражи.
Твој црвени дом као да ме мами;
Црвени дом преко мутне воде,
Али знам да у горкој осами
Не смем таћи сунце ти слободе
Не дај да се са мојих усана
Чују речи које љубав моле,
Ни да будем стихом очарана –
Жудње вечне док ме песме боле
Ал' будућност молим тајно често
Када ноћ се сећањем заплави,
Наслутим нам и сусрета место –
Сусрет већи нег' сви заборави.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
Dok jedni gledaju u drage oči,
a drugi piju sve do jutra orno,
ja pregovore vodim svake noći
sa savješću tom svojom nepokornom.
I govorim: "Ja nosim tvoje breme
preteško, znaš sama koliko ljeta".
Samo što za nju ne postoji vrijeme,
i za nju nema prostora ni svijeta.
I opet crna karnevalska veče,
zloslutni park, i spor kas konja mine,
i vjetar prepun veselja i sreće
dolijeće na me s nebeske strmine.
A iznad mene miran, dvorog pazi
svjedok...o,tamo, tamo neka budem,
po drevnoj pokraj paviljona stazi
uz onu mrtvu vodu i labude.
a drugi piju sve do jutra orno,
ja pregovore vodim svake noći
sa savješću tom svojom nepokornom.
I govorim: "Ja nosim tvoje breme
preteško, znaš sama koliko ljeta".
Samo što za nju ne postoji vrijeme,
i za nju nema prostora ni svijeta.
I opet crna karnevalska veče,
zloslutni park, i spor kas konja mine,
i vjetar prepun veselja i sreće
dolijeće na me s nebeske strmine.
A iznad mene miran, dvorog pazi
svjedok...o,tamo, tamo neka budem,
po drevnoj pokraj paviljona stazi
uz onu mrtvu vodu i labude.
Last edited by la pittura on 30 Jul 2012, 22:49, edited 1 time in total.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
***
Ti me izmisli. Takve na svetu nema,
takve na svetu i ne može biti.
Dan i noć muči te sablasna scena –
ni lekar izlečiti – ni pesnik utoliti.
Sreli smo se u nemogućoj godini,
kada svetu su presahli i snaga i snovi,
sve svelo je od jada, sve bi u crnini,
Sveži su bili samo grobovi.
Bez fenjera ko crna smola nevski talas.
Okolo gluva noć ko zid je stajala.
I kad me je pozvao tvoj glas,
šta sam činila – ni sama nisam znala.
A ti mi dođe – ko vođen zvezdom,
stupajući, po toj tragičnoj jeseni,
u taj zanavek napušteni dom,
odakle prohujaše jata stihova spaljenih.
Ti me izmisli. Takve na svetu nema,
takve na svetu i ne može biti.
Dan i noć muči te sablasna scena –
ni lekar izlečiti – ni pesnik utoliti.
Sreli smo se u nemogućoj godini,
kada svetu su presahli i snaga i snovi,
sve svelo je od jada, sve bi u crnini,
Sveži su bili samo grobovi.
Bez fenjera ko crna smola nevski talas.
Okolo gluva noć ko zid je stajala.
I kad me je pozvao tvoj glas,
šta sam činila – ni sama nisam znala.
A ti mi dođe – ko vođen zvezdom,
stupajući, po toj tragičnoj jeseni,
u taj zanavek napušteni dom,
odakle prohujaše jata stihova spaljenih.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
***
Već je i jastuk vreo
sa obe svoje strane,
i druga gasne, evo,
sveća, i krici vrane
postaju sve glasniji.
Noćas u san nisam smela,
kasno je misliti o snu,
kako je neizdrživo bela
pruga na belom prozoru.
Već je i jastuk vreo
sa obe svoje strane,
i druga gasne, evo,
sveća, i krici vrane
postaju sve glasniji.
Noćas u san nisam smela,
kasno je misliti o snu,
kako je neizdrživo bela
pruga na belom prozoru.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
***
Ništa mi ne ostavljaj za uspomenu.
Znam ja koliko kratko uspomene traju.
Ništa mi ne ostavljaj za uspomenu.
Znam ja koliko kratko uspomene traju.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
ZAKLETVA
Ona što se danas oprašta sa milim -
Nek bol svoj snagom zakiti
Kunemo se grobljem, okom detinjom
Da nas niko neće pokoriti
Lenjingrad, jul 1941.
Ona što se danas oprašta sa milim -
Nek bol svoj snagom zakiti
Kunemo se grobljem, okom detinjom
Da nas niko neće pokoriti
Lenjingrad, jul 1941.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
U SPOMEN PRIJATELJA
Na dan pobede, nežni, magleni
Zora nam se ko privid osmehuje
A kao udovica, uz grob bezimeni
Zakasnelo proleće nešto snuje.
Ne žuri ono da se ispravlja
Na noge. Miluje i zemlju i travu
I leptira s ramena na zemlju stavlja
I prvi maslačak duva u glavu.
Na dan pobede, nežni, magleni
Zora nam se ko privid osmehuje
A kao udovica, uz grob bezimeni
Zakasnelo proleće nešto snuje.
Ne žuri ono da se ispravlja
Na noge. Miluje i zemlju i travu
I leptira s ramena na zemlju stavlja
I prvi maslačak duva u glavu.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
***
Samo u voljene postoji molba
A nevoljena molbe prezire
Tako sam srećna što ovde voda
Pod bezbojni led zamire.
I ja ću stati - Hristose, sačuvaj -
Na taj krov svetli, lomljivi
A ti pisma moja popričuvaj
Da bi nam potomci presudili
Da jasnije, i sasvim javno
Tvoj hrabri um pred njima sine
Zar u biografiji tvojoj slavnoj
Može i biti neke beline?
Tako je slatko zemaljsko piće
Gusto je ljubavi mreža satkana
Jednom, valjda, u udžbeniku biće
Stranica i o meni pročitana
A kad đaci čuju priču što dira
Nek se, ako hoće, osmehnu lukavo
Kad mi već ne daš ljubavi i mira
Daruj me svojom gorkom slavom.
Samo u voljene postoji molba
A nevoljena molbe prezire
Tako sam srećna što ovde voda
Pod bezbojni led zamire.
I ja ću stati - Hristose, sačuvaj -
Na taj krov svetli, lomljivi
A ti pisma moja popričuvaj
Da bi nam potomci presudili
Da jasnije, i sasvim javno
Tvoj hrabri um pred njima sine
Zar u biografiji tvojoj slavnoj
Može i biti neke beline?
Tako je slatko zemaljsko piće
Gusto je ljubavi mreža satkana
Jednom, valjda, u udžbeniku biće
Stranica i o meni pročitana
A kad đaci čuju priču što dira
Nek se, ako hoće, osmehnu lukavo
Kad mi već ne daš ljubavi i mira
Daruj me svojom gorkom slavom.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- la pittura
- penzionerka
- Posts: 5394
- Joined: 16 Feb 2011, 11:16
- Location: inspiracija
Re: Ana Ahmatova
Kukavicu priupitah
Koliko mi još ostade
Borova šuma se zanjiha
Žuti zrak u travu pade
Ni jednog zvuka u gustišu
Idem smelo
A prohladni vetri njišu
Vruće čelo.
Koliko mi još ostade
Borova šuma se zanjiha
Žuti zrak u travu pade
Ni jednog zvuka u gustišu
Idem smelo
A prohladni vetri njišu
Vruće čelo.
led, 'lad i di-s'-cipli-na gradele
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
DOBRO JE OVDJE
Dobro je ovdje: njihanje i šum
Jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
Ruža blještavih, ali ledenih
Na paradnim, svečanim snjegovima
trag skija klizi kao sjećanje moje -
Nekad, u davnim vremenima
Prošli smo tim putem nas dvoje
Dobro je ovdje: njihanje i šum
Jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
Ruža blještavih, ali ledenih
Na paradnim, svečanim snjegovima
trag skija klizi kao sjećanje moje -
Nekad, u davnim vremenima
Prošli smo tim putem nas dvoje
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Pijem za ugašeno ognjište moje
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja -
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled zena
Za to što je svet strašan
Zato što spasa nema
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja -
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled zena
Za to što je svet strašan
Zato što spasa nema
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Mjesto mudrosti iskustvo
Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k'o molitva nedjeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?
Koliko sam pustih putova prošla
s tim što mi ne bješe mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubljen bio.
Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oči
tko će mi više dati!
Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k'o molitva nedjeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?
Koliko sam pustih putova prošla
s tim što mi ne bješe mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubljen bio.
Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oči
tko će mi više dati!
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Skoro od sjeni prekoletne
u casu smaka svjetova,
primite darove proljetne
zauzvrat boljih josh darova
da se ta, iznad svih vremena
neslomljiva i odana,
sloboda dushe uzvishena,
a prijateljstvom uvijek zvana,
osmjehne meni isto rada
k'o prije trideset ljeta...
I Ljetnoga parka ograda
i Lenjingrad pun snjeznog smeta.
iskrsnu kao sred te knjige
u magijskih zrcala tmusi,
i ponad lete što nosi brige
uskrsnula da trska susti
u casu smaka svjetova,
primite darove proljetne
zauzvrat boljih josh darova
da se ta, iznad svih vremena
neslomljiva i odana,
sloboda dushe uzvishena,
a prijateljstvom uvijek zvana,
osmjehne meni isto rada
k'o prije trideset ljeta...
I Ljetnoga parka ograda
i Lenjingrad pun snjeznog smeta.
iskrsnu kao sred te knjige
u magijskih zrcala tmusi,
i ponad lete što nosi brige
uskrsnula da trska susti
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
POD TANKI VEO
Pod tanki veo ruke sam skrila...
"Zašto si danas tako blijeda?"...
Zato što sam mu dušu nalila
gorkog bola i leda
Kako da zaboravim? Izašao je pognut
i bolno iskrivljenih usta,
a ja sam, ne držec se ograde stuba,
za njim trcala pusta
"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše -
"Vrati se. Umrijet cu bez tebe,"
A on mi rece mirno i trpko: "Puše,
cuvaj se da ne nazebeš"
Pod tanki veo ruke sam skrila...
"Zašto si danas tako blijeda?"...
Zato što sam mu dušu nalila
gorkog bola i leda
Kako da zaboravim? Izašao je pognut
i bolno iskrivljenih usta,
a ja sam, ne držec se ograde stuba,
za njim trcala pusta
"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše -
"Vrati se. Umrijet cu bez tebe,"
A on mi rece mirno i trpko: "Puše,
cuvaj se da ne nazebeš"
- Dora
- penzionerka
- Posts: 5319
- Joined: 03 Sep 2011, 23:38
Re: Ana Ahmatova
Грчих руке ја под тамним велом -
''Од чега си данас бледа, чега?''
- Зато што сам тугом невеселом
До пијанства напојила њега.
Памтим. Он је изашао тада
Искрививши уста најболније.
Не такнувши дрво с балустрада
Трчала сам за њим до капије.
Задихана викнух: ''Шала све је.
Ако одеш - оде живот мој.''
Језиво, а као да се смеје,
Рече ми: ''На промаји не стој''
''Од чега си данас бледа, чега?''
- Зато што сам тугом невеселом
До пијанства напојила њега.
Памтим. Он је изашао тада
Искрививши уста најболније.
Не такнувши дрво с балустрада
Трчала сам за њим до капије.
Задихана викнух: ''Шала све је.
Ако одеш - оде живот мој.''
Језиво, а као да се смеје,
Рече ми: ''На промаји не стој''
- inula
- pripravnica
- Posts: 387
- Joined: 18 Apr 2011, 12:51
Re: Ana Ahmatova
Treća
Mene je kao rijeku
Surova epoha zaokrenula.
Podmetnuše mi život. Koritom drugim,
mimo onoga, on je potekao,
I ja ne znam svoje obale.
O, koliko prizora propustih,
i zavjesa se bez mene dizala
i padala, isto. Koliko prijatelja
svojih ne sretoh ni jednom u životu,
i koliko mi obrisa gradova
u očima mogu izazvat suze,
a znam jedan grad na svijetu
i opipom ću ga u snu pronaći.
I koliko stihova nisam napisala,
i tajni njihov kor luta oko mene
o možda će me jedanput
zagušiti...
Ja znam početke i krajeve
i život nakon konca, i još nešto
čega se sada ne treba sjećati.
I nekakva je žena sada moje
jedino mjesto zauzela,
i zakonito moje ime nosi,
ostavivši mi nadimak od kojeg
učinih onda sve što god se moglo.
Ja neću, avaj, leći u svoj grob.
--------
Ali kada bih sa strane pogledala
na sadašnji svoj život,
prepoznala bih i zavist na kraju....
konacno sam nasla i ove stihove. Malcice sam intervenisala u textu, prizivajuci u secanje jedan mnogo bolji prevod..
Mene je kao rijeku
Surova epoha zaokrenula.
Podmetnuše mi život. Koritom drugim,
mimo onoga, on je potekao,
I ja ne znam svoje obale.
O, koliko prizora propustih,
i zavjesa se bez mene dizala
i padala, isto. Koliko prijatelja
svojih ne sretoh ni jednom u životu,
i koliko mi obrisa gradova
u očima mogu izazvat suze,
a znam jedan grad na svijetu
i opipom ću ga u snu pronaći.
I koliko stihova nisam napisala,
i tajni njihov kor luta oko mene
o možda će me jedanput
zagušiti...
Ja znam početke i krajeve
i život nakon konca, i još nešto
čega se sada ne treba sjećati.
I nekakva je žena sada moje
jedino mjesto zauzela,
i zakonito moje ime nosi,
ostavivši mi nadimak od kojeg
učinih onda sve što god se moglo.
Ja neću, avaj, leći u svoj grob.
--------
Ali kada bih sa strane pogledala
na sadašnji svoj život,
prepoznala bih i zavist na kraju....
konacno sam nasla i ove stihove. Malcice sam intervenisala u textu, prizivajuci u secanje jedan mnogo bolji prevod..
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
Dvadesetprvi. Noć. Ponedjeljak
Dvadesetprvi. Noć. Ponedjeljak
Silueta predsjedništva u tami.
Jedan bezveznjaković – ko zna zašto -
je izmislio priču da ljubav postoji na ovoj zemlji.
Ljudi mu vjeruju, možda zbog lijenosti ili
dosade, žive tako:
čekaju na sastanke grozničavo, sa strahom,
i kada pjevaju, pjevaju o ljubavi.
Ali istina se nekima sama otkriva,
i njima tišina nađe svoj mir…
ja sam to otkrila slučajno
i sada se čini da sam sve vrijeme bolesna.
Dvadesetprvi. Noć. Ponedjeljak
Silueta predsjedništva u tami.
Jedan bezveznjaković – ko zna zašto -
je izmislio priču da ljubav postoji na ovoj zemlji.
Ljudi mu vjeruju, možda zbog lijenosti ili
dosade, žive tako:
čekaju na sastanke grozničavo, sa strahom,
i kada pjevaju, pjevaju o ljubavi.
Ali istina se nekima sama otkriva,
i njima tišina nađe svoj mir…
ja sam to otkrila slučajno
i sada se čini da sam sve vrijeme bolesna.
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)
- laura
- levo smetalo
- Posts: 11687
- Joined: 08 Aug 2010, 22:50
- Location: otišla iz dalmacije
Re: Ana Ahmatova
Sahrani, sahrani, ti vetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.
Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.
Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.
Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit' buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.
Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.
Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.
Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit' buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću
40 godina života je starost za mlade, a 50 godina života je mladost za stare. (Victor Hugo)