Crno-bijeli svijet filmskih diva

[zujalica]

Ova tema je posvećena glumicama koje su obilježile filmsku povijest od 30-tih do negdje 60-tih godina prošlog stoljeća.Možete navesti koja vas se najviše dojmila,te neke zanimljive dijelove njihova života...

Ja ću početi od Grete Lovise Gustafson,poznatije pod imenom Greta Garbo.

''Njezin ljubavni život još je uvijek prekriven velom tajnovitosti i o njemu su raspredane razne priče i glasine. Veći dio života pratile su je glasine da podjednako voli muškarce i žene, ako ne možda žene i više. U okviru tih glasina kružila je priča da je održavala ljubavnu vezu s barunicom Olgom de Rostchild, španjolskom aristokratkinjom i književnicom Mercedes d'Acosta te prijateljicom iz studentskih dana Mimi Pollack. O vezi Mimi Pollack i Grete Garbo govori se u knjizi Tina Andresona "Axella Bloody Beloved Kid" koja se temelji na pismima koje su Greta i Mimi slale jedna drugoj. U pismim Greta Mimu oslovljava "malom mimozom", a kada joj je Mimi napisala kako očekuje dijete Garbo je napisala: "Ipak sam uvijek mislila da smo nas dvije - jedno". Kada je Mimi postala majka Garbo je napisala da je nevjerovatno ponosna što je postala otac.''

Jedna fotka iz filma'' Mata Hari''

[zujalica]

Ava Gardner
''uvijek je tražila – i dobivala – uloge odlučnih i samosvojnih žena. Tako je 1951. snimila veličanstveni mjuzikl Showboat , 1952. Snjegove Kilimandžara, 1953. Mogambo, za koji je dobila i nominaciju za Oskara. Iskustvo rada sa Johnom Fordom, Gardner je opisala ovako: “On je najopakiji čovjek na svijetu. Potpuno je zao. Obožavala sam ga!”



Predivna...

[Gradisca]

I ova je predivna.

Katharine Houghton Hepburn

Neke od osobina zbog kojih Hepburnovu vole i danas - njezina nekonvencionalnost, izravnost, anti-holivudski stav ... Iskrena intelektualka oštrog jezika, prkosila je stereotipima o "plavušama seks-bombama" te ere, noseći obično ženska odijela i prezirući šminku. Slavan je bio njezin teški odnos s novinarima, redovito je odbijala intervjue pa ju publika nije bolje upoznala. Kad je govorila u medijima, govorila je laži zabavljajući samu sebe.
Nakon njezine smrti izašlo je nekoliko knjiga koje govore da je Hepburn bila biseksualka te da su njezine poznate veze sa Spencerom Tracyjem, Johnom Fordom i Howardom Hughesom preuveličane. Prema tim knjigama, Hepburn je bila u vezi s nekoliko žena...

[noob]

Lauren Bacall



Lauren Bacall (pravim imenom Betty Joan Perske, New York, SAD, 16. rujna, 1924.) je američka filmska, kazališna glumica i manekenka. Poznata po ulogama u više film noira. 2009. godine primila je Oscar za životno djelo.

Rođena je u New Yorku u obitelji židovskih imigranata, u ranoj mladosti želi biti balerina. Nakon pohađanja Akademije dramskih umjetnosti radi kao manekenka. 1942. debitira na Broadwayu u predstavi Johnny 2 X 4. 1943. godine žena redatelja Howarda Hawksa primjećuje ju na naslovnici modnog magazina te predlaže svom suprugu da joj dodijeli ulogu u filmu Imati i nemati. Uskoro potpisuje sedmogodišnji ugovor sa Hawksom, te joj kao menadžer, zajedno sa svojom suprugom Nancy kreira stil i imidž. Na snimanju filma upoznaje Humphreya Bogarta, za kojeg se udaje 1945. Zajedno s Bogartom glumi u još 3 filma: Duboki san, Mračni prolaz i Otok Largo, što ih čini jednim od najpoznatijih filmskih parova. 1950-ih često odbija ponuđene uloge, što joj donosi negativnu reputaciju. Ipak prihvaća nastup u ulogama koje smatra zanimljivima, kao Kako se udati za milijunaša 1953, i Kreatorica 1957. 1960-ih njena filmska karijera skoro u potpunosti zamire i posvećuje se uglavnom kazalištu. Rijetki nastupi na filmu rezervirani su za visokobudžetne projekte s mnogo slavnih glumaca kao Sex and the Single Girl 1964, Harper 1966, i Ubojstvo u Orient Expressu 1974. Za svoj rad na kazalištu, 1972. i 1984 osvaja nagradu Sarah Siddons. Od 1990-ih češće glumi na filmu, s najznačajnijim ulogama u filmovima Ogledalo ima dva lica 1996, za koju osvaja zlatni globus, Dogville 2003, i Birth 2004. 1999. Američki filmski institut proglasio je Lauren Bacall jednom od 25 najvećih ženskih filmskih zvijezda svih vremena.

[zujalica]

Bacall Još jedna sa cigaretom:




A dugo vremena sam milsila kako su Katharine Hepburn i Audrey Hepburn sestre.

[Rock Faerie]

Rita Hayworth



Natalie Wood



i naravno predivno biće Audrey Hepburn



hm ne znam koliko je 60-ih film bio crno bijeli ali evo još jedne jer je neizbježna

Brigitte Bardot

[zujalica]

Ova mi je fotka tako seksi....brigitte bardot i jane birkin



Iz filma Ms Don Juan,kad su ovakvi komadi u pitanju koga briga jel crno-bijelo

[Rock Faerie]

Francuskinje

[seagull]

Garbo i Dietrich

[zujalica]

Garbo i Dietrich

[djurdja]

[djurdja]

Grade Kelly

[djurdja]

Audrey Hepburn

[djurdja]

[djurdja]

Pola Negri
Pola Negri je poljska kazališna i filmska glumica, poznata kao jedna od velikih zvijezdi i fatalnih žena Hollywooda u doba nijemog filma.

Rođena je 31. prosinca 1894. kao Barbara Apolonia Chałupiec u poljskom mjestu Lipno. Glumu je studirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Varšavi, a na pozornici debitirala 1913. godine. Nakon toga na poziv Maxa Reinhardta seli u Berlinu gdje ostaje 5 godina i postiže svjetski uspjeh glumeći u najvećim njemačkim filmovima tog doba. Godine 1922. odlazi u Hollywood i potpisuje ugovor s Paramountom (za 3000$ na tjedan). Tako je postala prva holivudska "uvozna" zvijezda, a njen egzotični izgled privukao je milijune Amerikanaca pa joj se plaća uskoro povećala na 10 000$ na tjedan. Osim po filmovima je bila poznata i po burnom ljubavnom životu - aferom s Charliejem Chaplinom i melodramatičnim tvrdnjama o zarukama s Rudolphom Valentinom.

S dolaskom zvučnog filma popularnost joj opada jer se publika nije mogla naviknuti na njen težak poljski naglasak. Zbog toga se preslila u Njemačku, gdje je snimila nekoliko popularnih filmova u studiju UFA pod pokroviteljstvom nacističkog ministra propagande Josepha Goebbelsa. Njemačku je napustila zbog glasina o židovskom porijeklu. U SAD se vratila 1941. godine. Ostatak života provela je povučeno, eventualno snimiviši posljednji film Hi Diddle Diddle (1941.) i objavivši autobiografiju "Pola Negri: Memoirs of a Star".



Theda Bara
Theda Bara je bila jedna od najpopularnijih filmskih glumica svog vremena, odnosno jedan od najranijih seks simbola filmske industrije. Uloge fatalnih žena su joj dale nadimak "The Vamp" (skraćenica za vampir). Izraz "vamp" je zbog toga ušao u mnoge slengove kao opis seksualno grabežljive žene. Bara je, zajedno s francuskom glumicom Musidorom, popularizirala vamp ličnost u ranim danima filma te ubrzo postala imitirana od rivalskih glumica kao što su Nita Naldi i Pola Negri.

[djurdja]

Mae West
Na pozornici je od djetinjstva (popularna Baby Vamp), a kasnije je protagonistkinja burlesknih komedija i zvijezda music-halla. Između 1932. i 1943. West je snimila deset filmova, većinom komedija, neobično smjelih za to vrijeme, koji su izazivali niz skandala, a nju učinili seks simbolom. West je bila poznata po svojim dvosmislenim rečenicama, često sa seksualnim aluzijama. Američki filmski institut proglasio je Mae West jednom od 25 najvećih ženskih filmskih zvijezda svih vremena

Najpoznatiji filmovi Mae West su Noć poslije noći (1932.), Lady Lou (u izvorniku She Done Him Wrong, 1933.) i Nisam ja anđeo (1933.), a u posljednja dva partner joj je bio Cary Grant.

Nakon završetka filmske karijere, West je nastavila nastupati u kazalištu, na radiju i na televiziji, a snimila je i dva rock and roll albuma, "Way Out West" i "Wild Christmas".

[djurdja]

Gloria Swanson
rođena je u Chicagu 27. 03. 1897. pod imenom Gloria Josephine Mae Swanson. Karijeru je započela 1913. kada je bila poznata kao Gloria Mae. Godine 1916. se udala za glumca Wallacea Beeryja s kojim je radila u istom studiju i on je bio prvi od njenih šestorice muževa. Nakon vjenčanja preselili su se u Hollywood gdje je radila u dva studija, Paramountu i Triangleu. Njena prva glavna uloga bila je i filmu Cecil DeMille, Don’t Change Your Husband iz 1919. s kojim je postigla velik uspjeh. 1925. odlazi u Francusku gdje snima Madame Sans-Gene, a u međuvremenu se udaje već po treći put. Nakon povratka u SAD počinje producirati vlastite filmove zajedno s J.P. Kennedyjem s kojim je imala izvanbračnu aferu, a preljub je bio dobro skriven od obožavatelja .
Njen prvi producentski pokušaj je bio neuspješan, ali je zato 1928. postigla uspjeh sa Sadie Thompson. Za to vrijeme to je bio vrlo provokativan film: Swanson je glumila prostitutku preobraženu i zatim silovanu od vjerskog fanatika. Zbog te uloge je po prvi put nominirana za Oscara za najbolju glumicu.
Sljedeće godine bile su vrlo burne za njenu karijeru: nominirana je za Oscara po drugi put i njena producentska tvrtka započinje snimati Queen Kelly. Redatelj tog filma, Eric Von Stroheim, napravio je financijski dar-mar i u scene ubacivao perverzne detalje. Iako je, naravno, otpušten, šteta je već bila napravljena i film nije nikad prikazan u Americi. To je bio kraj Stroheimove redateljske karijere. U to vrijeme nijemi filmovi su počeli izlaziti iz mode i Glorijin prijelaz na zvučne bio je samo djelomičan uspjeh. Odustala je od glume 1934., iako se nekoliko puta pokušala vratiti na velike ekrane. Jedan od povrataka, film Sunset Boulevard, bio je vrlo uspješan, tako da je i po treći put nominirana za Oscara.
Njen posljednji film je Airport 1975 iz 1974. gdje je glumila sebe.

[noob]

Jean Merilyn Simmons rođena je 1929. u Londonu. Glumila je u nekoliko britanskih filmova u dobi od 15 godina. Kasnije je otišla s budućim suprugom Stewartom Grangerom u SAD i postala je američka državljanka 1956. Mlada glumica tamne kose postala je slavna 1948. ulogom Ofelije u filmskoj verziji Hamleta Laurencea Oliviera. Ta joj je uloga donijela prvu od dvije nominacije za Oscara.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća snimila je više od 30 filmova, a među njima su Spartak Stanleya Kubricka, Guys and Dolls i Elmer Gantry. Tijekom 60-godišnje karijere glumila je u više od 50 filmova i gotovo isto toliko televizijskih produkcija.

Glumila je s Frankom Sinatrom, Gregoryem Peckom i Marlonom Brandom.
Simmons je drugi put nominirana za Oscara za ulogu u filmu Happy Ending, koji je režirao njezin tadašnji suprug Richard Brooks.

[djurdja]

Joan Crawford
Pravo ime - Lucille Fay LeSueur

Otac je napustio obitelj prije njezina rođenja, a nakon što ju je rodila njezina majka Anna LeSueur preselila se u Oklahomu i udala za lokalnog impresarija Henrya Cassina koji se brinuo o Lucille i njezinu starijem bratu Hallu. Luccile uzima ime Billie Cassin i počinje raditi kao plesačica. Cijela se obitelj potom seli u Kansas City, a Lucille plesom uzdržava cijelu obitelj i odlazi u privatnu školu glume. Nakon što je osvojila 46 $ na takmičenju u plesu, seli se u Chicago i zapošljava u kazalištu gdje je uočava agent MGM-a. Seli se u Hollywood, a u MGM-u joj nalaze novo ime Joan Crawford, koje navodno nikada nije voljela. Uskoro postaje najveća zvijezda kompanije, a ubrzo i najbolje plaćena.

Godine 1945. dobija Oscara za glavnu žensku ulogu u filmu "Mildred Pierce".

[Rock Faerie]

Ginger Rogers





kao da lete



Judy Garland

U izboru najvećih ženskih zvijezda svih vremena, ona je na 8. mjestu. Sa samo 13 godina potpisala je ugovor sa studiom MGM. Otpjevala je pjesmu na rođendanu Clarka Gablea. Kada je Gene Kelly počinjao svoju filmsku karijeru, ona je glumila s njim u njegovom prvom filmu. U devet filmova partner joj je bio Mickey Rooney. Najpoznatija je po ulozi u mjuziklu koji je prerastao u klasik, Čarobnjak iz Oza. Smatra ju se najvećom zvijezdom zlatnog doba holivudskih mjuzikala. Na snimanju filma Čarobnjak iz Oza glumcima su davani amfetamini i barbiturati da bi ostali budni. To će je odvesti u ovisnost iz koje se nikada neće izvući. Udavala se više puta, a njena kći je Liza Minnelli.
Još za života bila je prepoznata i (prva) gay ikona, a za gay pop kulturu film "Čarobnjak iz Oza" te pjesma "Somewhere over the Rainbow" i danas ima kultno značenje. Kada je umrla u Londonu sa samo 47 godina, tjedan dana poslije izbili su neredi u kafiću The Stonewall Inn u Njujorškoj četvrti Greenwich Village, koji su prerasli u višednevne demonstracije koje se smatraju početkom borbe za prava homoseksualnih i transrodnih osoba.

[Rock Faerie]

Anna Karina

[Dora]

Greta Garbo (Stockholm, 18. rujna 1905. – New York, 16. travnja 1990.), švedska glumica.

Izuzetno lijepa, visoka i vitka, lica koje odaje bogat unutrašnji život i odsutnost svake površnosti, bila je nadasve podobna za romantične uloge tajanstvenih i nedostižnih fatalnih žena. U igranom filmu prvi se put pojavljuje statirajući u Lutajućem vitezu 1921.

Jedna od prvih europskih glumica koja je postala vrhunskom holivudskom zvijezdom početkom tridesetih godina. U zlatnom razdoblju svoje karijere nanizala je velike dramatične uloge u filmovima Kraljica Kristina, Ana Karenjina, Grand hotel i Dama s kamelijama. 1939. snimila je film koji odudara od njezinog melodramatskog stila – satiričku komediju Ninočka, koja je postigla svjetski uspjeh i nominaciju za tri Oscara.

U skladu s ulogama bio je i njezin privatni život. Nekomunikativnu i tajanstvenu, prema mjerilima holivudske javnosti, nazivali su je "švedskom sfingom" i "misterioznom strankinjom". Tako su i njene ljubavne veze bile uglavnom predmetom nagađanja.

Nakon neuspjeha filma Žena s dva lica božanstvena se Greta Garbo 1941. zauvijek povukla s filma. 1953. nagrađena je specijalnim Oscarom za svoj doprinos filmskoj umjetnosti koji, međutim, nije osobno primila.

[Dora]

[Dora]

Ingrid Thulin


Ingrid Lilian Thulin, (27 January 1926 – 7 January 2004) was a Swedish film actress.
Thulin was born in Sollefteå, Ångermanland, northern Sweden, the daughter of Nanna (née Larsson) and Adam Thulin, a fisherman. She took ballet lessons as a girl and was accepted by The Royal Dramatic Theatre ("Dramaten") in Stockholm 1948.

For many years she worked regularly with Ingmar Bergman; among other films, Thulin appeared in Bergman's Wild Strawberries (film) (1957), The Magician (where she acted dressed as a boy), in Winter Light (1962), as well as The Silence (1963) and Cries and Whispers (1972).

She shared the best actress award at the 1958 Cannes Film Festival and received a Guldbagge Award as best actress in 1964, the first year the award was given out, for her performance in The Silence. Winner of the David di Donatello Awards 1974, Thulin was also been nominated for the BAFTA Award the same year. In 1980, she was the head of the jury at the 30th Berlin International Film Festival.

She was married to Harry Schein, the founder of the Swedish Film Institute, for more than 30 years until 1989, although they had lived separately for many years before the divorce. She bought an apartment in Paris, France in the early 1960s and some years later a beach house in San Felice Circeo, south of Rome. In 1970 she became a resident of Sacrofano (Italy), where she lived for 34 years.

She returned to Sweden for medical treatment and later died from cancer in Stockholm, Sweden, 20 days shy of her 78th birthday. Her memories were published in 1992 ("Någon jag kände" ("Somebody I knew"); Norstedts Förlag.

[Dora]

Ingrid Bergman


Ingrid Bergman (29 August 1915 – 29 August 1982) was a Swedish actress who starred in a variety of European and American films. She won three Academy Awards, two Emmy Awards, and the Tony Award for Best Actress. She is ranked as the fourth greatest female star of American cinema of all time by the American Film Institute. She is best remembered for her roles as Ilsa Lund in Casablanca (1942), a World War II drama co-starring Humphrey Bogart and as Alicia Huberman in Notorious (1946), an Alfred Hitchcock thriller co-starring Cary Grant.

Before becoming a star in American films, she had already been a leading actress in Swedish films. Her first introduction to American audiences came with her starring role in the English remake of Intermezzo in 1939. In America, she brought to the screen a "Nordic freshness and vitality", along with exceptional beauty and intelligence, and according to the St. James Encyclopedia of Popular Culture, she quickly became "the ideal of American womanhood" and one of Hollywood's greatest leading actresses.

Her producer David O. Selznick, who called her "the most completely conscientious actress" he had ever worked with, gave her a seven-year acting contract, thereby supporting her continued success. A few of her other starring roles, besides Casablanca, included For Whom the Bell Tolls (1943), Gaslight (1944), The Bells of St. Mary's (1945), Alfred Hitchcock's Spellbound (1945), Notorious (1946), and Under Capricorn (1949), and the independent production, Joan of Arc (1948).

In 1950, after a decade of stardom in American films, she starred in the Italian film Stromboli, which led to a love affair with director Roberto Rossellini while they were both already married. The affair and then marriage with Rossellini created a scandal that forced her to remain in Europe until 1956, when she made a successful Hollywood return in Anastasia, for which she won her second Academy Award, as well as the forgiveness of her fans. Many of her personal and film documents can be seen in the Wesleyan University Cinema Archives.