Andain wrote:Dogville-nisam sigurna koliko je priznat, u određenim dijelovima ga drže kultnim, ali eto ja te sadomazohističke priče nakon čijeg gledanja imaš dojam da si pol mozga ostavila na sjedalici u kinu i gdje ti se čini da ništa na svijetu ne postoji sem crnila i truleži, baš i ne volim gledati..
Zapelo mi za oko. Ne mogu da ne prokomentiram
Pogledala sam ga samo zato jer mi je prije nekoliko godina dosao pod ruke u videoteci (dok se tamo jos uvijek zalazilo po filmove). Nikad ga nisam dozivljavala razvikanim/priznatim ili pak kultnim. Ali... ali to je jedan od rijetkih filmova koji su mi pruzili
apsolutno zadovoljstvo svojim zavrsetkom. Skoro tri sata tlacenja - sto od brutale, sto od dosade. I cijelo se vrijeme mislim kako nema sanse da redatelj poduzme ono sto je meni cijelo vrijeme prolazilo kroz glavu. Nisam vjerovala da bi se usudio. I ipak to napravi. Kao da je zapalio sibicu i crnilo i trulez su nestali, a ostao je samo najprimitivniji osjecaj zadovoljenja pravde. Ali ne one pravde zbog brutale nanesene u filmu, vec pravde zbog tog crnila i trulezi nanesenih gledateljima.
Naravno... ne bih ga nikome preporucila da me kasnije ne razapnu kakvu sam im glupost podvalila. Ali meni je tih zadnjih par minuta filma opravdalo njegovo postojanje.
A najgori razvikani za mene...
AVATAR
AVATAR
AVATAR
Koliko iscekivanja neceg novog u SF svijetu... a onda mi prodaju kompjuteriziranu Pocahontas. Nikad se pokislije nisam osjecala izlazeci iz kina. Mozda sam odigrala previse komp. igara da bi me imalo fascinirao film poput Avatara. Za mene je vec sve bilo videno. Osim naznaka repnog seksa.
P.S. Kao da mi je netko namjerno zelio unistiti svaki dobar dozivljaj kod Avatara... dan prije odlaska u kino vidjela sam na Discovery-u cudovisni Bagger 288 koji kopa rudu na pocetku Avatara. Da ga nisam tad vidjela na tv-u sigurno bih pomislila 'woooow ', ali ovako mi je samo bilo 'za koje nas budale taj Cameron drzi'.
Nisam ga nikad uspjela odgledati do kraja...najgori razvikani film 
