stvarno ne znam, svaki put nakon što pogledam neki film lez tematike npr;
http://www.imdb.com/list/3ZcNb9JAN1Y/" onclick="window.open(this.href);return false;
ostanem s novim razocarenjem i upitnikom iznad glave..
u 70 % isto...ili on problem, ili ona ne moze, ili moze ali se natezu cijeli film oko jednog problema , koji ako u odredjenom postotku i rijese u njenu korist, opet nista od tog zajednoickog odnosa u klasicnom slislu. Ako je cisto lez problematika, uvijek su tako stereotipno prikazane, da ne mogu gledati duže od 15 min.. školski komplemetrano,,kao s neke kršćanske redionice pristojnog ponašanja i problema,
Kao da film samo mora biti problematican bez stvarne tezine ili potpuno neralna dogadjanja koja bi trebala uistinu spadati prije u SF tematiku,
kao npr Room in Rome,,,da , bas mi se to desilo neki dan u Bg i Bologni..
Uvijek kao kod sindroma jedinog hrv lez filma bavi se sustavno s okolinom , drustvom, njenim muzem, poslom, strahom od straha, svime prije nego kvalitetnom karakterizacijom likova..onom pričom bez dodatnih otežavajucih okolnosti, pa i ako jesu otezavajuce da su samo njihove..onako kako je u stvarnosti lezbijskih odnosa i realno , da pokazu prekide, poslije prekida...a ne da film maraton koji traje dok jedna napokon ne padne u zagrljaj drugoj ili ostavi muza ili samo nerealno ode ili dodje,,kao da se s tim dosadnim happy endom sve zavrsava...
Meni je i dalje favorit teenagerski Sugar rush , Moodysonn i poneka sekvenca iz neke serije tipa Mistresses;
http://www.youtube.com/watch?v=FFfLYTOrWfw" onclick="window.open(this.href);return false;
puno mi je realnija glupasta afera u nekoj hetero seriji nego 2 sata natezanja oko forme,,,